RTV Teorija i praksa

bez vlastite industrije, mreža je po ovom planu izgradjena u rekordno kratkom vremenu. Efekat je, usprkos tome, u pogledu pokrivanja postajao sve manji. Kao što je poznato, situacija stvorena Planom Kopenhagen, pod raznim se izlikama i s posve neprihvatljivim motivacijama übrzo bitno izmjenila, pa je i naša, inače vrlo povoljna situacija bitno izmjenjena. Uz dati broj kanala zahtjevi zemalja koje tobože nisu bile prisutne u Kopenhagenu (u prvom redu Španjolska i obje Njemačke) sveli su već nakon 5 godina broj ekskluzivnih kanala na 13, a svi smo svjedoci činjenice da je do naših dana samo jedan bio poštedjen i preostao. Naša zemlja koja je čak na vlastitu štetu poštivala obaveze preuzete potpisivanjem Plana, našla se je übrzo u situaciji da na svakoj njezinoj frekvenciji radi najmanje jedna španjolska stanica, a na većini, uz to i po najmanje jedna njemačka. lako se je time zona pokrivanja naših stanica znatno smanjivala, mi smo niz godina poštivali tudje frekvencije. A izlaz je bio samo u gradnji dopunskih odašiljača na frekvencijama koje nisu naše. Da se drugi, ili čak svi drugi, nisu tako ponašali, potvrdjuje činjenica da su, npr. Njemačke, koje su u Planu imale 2+6 frekvencija, u 1954. iskorištavale 20+23; Španjolska, koja je imala 9 iskorištava 49; Austrija, umjesto 4 iskorištava 22; okupacione i američke vojne snage umjesto 1 iskorištavaju 22. U ove brojeve nisu uključeni odašiljači na medjunarodnim zajedničkim frekvencijama i oii u području dugih valova, kao ni oni u derogaciji. Dvadeset i pet godina nakon Plana, Evropska zona je u području srednjih valova I.V 1973. došla, sa 345 alokacija s