RTV Teorija i praksa

situaciju prije 50 ili nešto manje godina, morali bismo taj uspjeh procjeniti posve drugačije. Osim 133 odašiljača malih snaga (1 kW i manje), nama je posljednja raspodjela omogučila 105 drugih alokacija i ukupnu siagu od 11600 kW. Pokrivanje, koje je prije 50 godina bilo moguče s nekoliko odašiljača i nekoliko desetaka ili stotinjak kilovata, nije osigurano ovim planom, iako su u njemu odašiljači od 2000, 1200, 1000, 750 i niz odašiljača iznad 100 kW. To se ne mijenja ni činjenicom da dva naša odašiljača (Zagreb i Ljubljana) imaju najbolji kvalitet servisa u Evropi, a ni druge frekvencije glavnih republičkih odnosno pokrajinskih odašiljača nisu loše. U pedeset godina nije se situacija poboljšala, dapače. Mi smo sada praktički u situaciji da dobro riješimo pitanje pokrivanja i zemlje i inozemstva, ali uz cijenu koja je neusporedivo viša od one koju bismo bili platili prije 50 godina. Racionalno iskorištavanje danih mogućnosti potrebno je osigurati prethodnim studijama i provjerama. Održavanje u pogonu snage od 11600 kW uz sve veče zahtjeve koji se na trajanje programa postavljaju, enorman je trošak, pogotovu ako se privedeni skupo plačeni i isijani kilovati stvarno i ne iskoriste. Srednji val je stvarno več dugo, a na posljednjoj konferenciji za raspodjelu frekvencija prošle godine i formalno prestao biti sredstvo za emitiranje programa koji bi mogao pružati visoko zadovoljstvo kvalitetom prenosa muzike. Kad i ne bi bilo smetnji i interferencije, to bi sprečavala uporaba filtera koji reže sve iznad 4,5 kHz, a ona je obavezna kod većine zemalja u Evropi. To medjutim ne znači da se emitiranjem na srednjem valu ne može

48