RTV Teorija i praksa

se osjećala potreba stvaranja širih mogućnosti za njihovo okupljanje i iskazivanje To je bio onaj odlučujuči činilac koji je programske i samoupravne organe Radio-Sarajeva opredijelio za pokretanje tog trećeg programa uz svjesno prihvaćen rizik da se time znatno odlaže pokretanje drugog. To je bilo več jedno znatno odstupanje od uobičajenog hoda programske diferencijacije u matičnim kućama u Jugoslaviji. Posredno, ono je znatno uticalo i na jedno drugo odstupanje, koje će uslijediti. Razmišljanja o programskoj diferencijadji i o koncepcijama pojedinih programa i u Radio-Sarajevu su se kretala u granicama poznatog i prihvačenog. Dakle, četiri programa koncepcijski odredjena kako je naprijed opisano. I dalje, ukupna koncepcija i programske diferencijacije i tehničko-tehnološkog razvoja kao njene materijalne osnove, išli su mimo lokalnog radija i bez uvažavanja njegovog postojanja i njegove ekspanzije, Išli su, dakle, i mimo onih karaktehstika političkog sistema koje su, u krajnjoj konsekvenci, dovele do pokretanja lokalnog radija i uslovljavale njegovu ekspanziju. Trebalo je stvoriti cjelovit, od lokalnog radija autonoman radio-sistem i u sebi utjeloviti radiodifuzni sistem Republike. Ali, upravo u to vrijeme, dakle 1971. godine, počinju unutar Radio-Sarajeva ozbiljne rasprave o lokalnom radiju i poziciji Radio-Sarajeva prema njemu. U tim raspravama su se iskristalisala tri smjera: 1. prihvatanje lokalnih radio-stanica samo u onoj mjeri u kojoj mogu da prihvataju i prenose program Radio-Sarajeva, dakle, kao relejnih punktova, a ne kao relativno samostalnih subjekata radio-sistema; 2. priznavanje samo onih lokalnih stanica koje djeluju u centrima regija, tj. u većim i razvijenijim sredinama; 3. prihvatanje i tretiranje lokalnih radio-stanica kao potrebe koja izrasta iz političkog sistema, što znači i priznavanje njihove relativne samostalnosti bez obzira na to da li djeluju u regionalnom centru ili u nekoj nerazvijenoj komuni. Poslije dugotrajnih, vrlo ozbiljnih i studioznih rasprava prihvaćeno je ovo treće shvatanje i odmah zatim krenulo se na posao. IV Po Ustavu svaka društveno-politička zajednica dužna je da se brine o obavještavanju svojih gradjana. Gradjanin ima pravo i dužnost mu je da se informiše kako bi mogao vršiti i ostvarivati svoja samoupravna i druga prava i dužnosti. Sumu informacija o kretanjima u njegovoj užoj zajednici, u kojoj on ostvaruje sve više prava i ima sve više dužnosti, ne može da

58