RTV Teorija i praksa

razvijajući radio i druge masovne medije u duhu potrošačke orijentacije, ili, pak, funkcionalizirajući radio na nacionalističkim i drugim kontrarevolucionarnim političkim programima. Radio se opet vratio svojim mogučnostima i potrebama i zahtjevima društva. Dakako, mi uvijek moramo imati na umu da se radijski programi ne mogu planirati ni ostvarivati, uz svu dužnu pažnju i osluškivanje auditorija, na temelju anketa, poziva i pisama slušalaca. Kao organizirani sistem, koji je dio društveno usvojene kultume politike, temeljene na Programu SKJ, radijski program mora uvijek imati zadaću da razvija kulturne potrebe i ukus slušalaca. Vratimo se aspektu položaja radija kao medija. Radio je u svojemu razvojnom toku prolazio kroz niz faza, koje ne možemo sve pobrojati, pa će za ovaj trenutak biti dovoljno da se podsjetimo one situacije kada u drugom deceniju postojanja televizije dolazi do uravnoteživanja i ravnomjernog rasporeda pažnje i interesa čitaoca-slušaoca-gledaoca, u čemu se nanovo, i s novom kvalitetom (jer se sada radi o izboru unutar daleko veće ponude) pojačava interes za radio, i to na svim planovima osnovnih funkcija radio-programa. Stvaraoci programa istovremeno su dobro osjetili taj pomak u slušateljstvu, dajući mu i impulse - nudeći slušaocu interesantniji, vredniji i modernije prezentiran program. Kada smo rekli da je novi radio mogao izazvati povećani interes slušalaca na planovima svih osnovnih funkcija radijskog programa, mislili smo na to da je informacija sve aktuelnija i da slušalac sve više dobiva proširenu informaciju, da je autohtono umjetničko stvaralaštvo ostvarilo konačno svoje samosvojne prostore, da je obrazovna funkcija dobila opći smisao, a ne samo kao dopuna organiziranom školskom sistemu, i da je ostvaren niz oblika i sadržaja koji ostvaruju kulturu unutar njezine najšire definicije, Ovakvo stvaralačko oslobađanje radija nazire mogućnost definitivnog raskida s građanskim konceptom kulture, koji je radio svodio na posredničku funkciju na planu kulture, a posredovali su se ne samo literarni i drugi umjetnički sadržaji, nego i duh građanske kulture. Dakako, transformacija radiofonskih oblika nije sama po sebi dovoljna da bude nadilaženje trađicija građanske, dakle klasne kulture, ali ovo navodimo kao dokaz aktivnosti unutar samih radijskih programa koja ovo povijesno pitanje kulture želi, svojim udjelom, razgraničiti

43