RTV Teorija i praksa

sadržaja od strane auditorija, da li se i u kolikoj meri шепја kvalitet normi i način mišljenja. Ovakva studija odgovarala bi po značaju epidemiološkim studijama koje su preduslov za planiranje prevencije. ISPITIVANJA DELOVANJA TELEVIZIJE Rezultati sve brojnijih psihosocioloških studija u mnogim zemljama pružaju sve više znanja o načinu delovanja televizije i njenom značaju. Novije studije pokazuju da je preterani značaj koji je prvih godina pridavan moči televizije nerealan. TV nije svemočna niti može delovati kao apsolutni autoritet Da nije tako, Ijudski rod bi več ozbiljno bio ugrožen vrstom ili kvalitetom nekih programa. Novija istraživanja ukazuju na mogućnost televizije da učestvuje u oslobađanju društva od izvesnih predrasuda. Ž.Kaznev (J.Cazeneuve) analizira tri načina delovanja televizije na mišljenje gledalaca; a) pojačavanje postojećeg mišljenja, b) stvaranje novog mišljenja, nezavisno od mišljenja koja su do tada postojala, i c) napuštanje jednog mišljenja zbog drugog, koje je različito ili čak suprotno. Mnogi stručnjaci smatraju da bi se TV i radio pokazali efikasnijim u stvaranju mišljenja kod pojedinaca koji nisu imali prethodno formirano mišljenje. Psihički procesi na kojima bazira mogućnost delovanja televizije i radija su procesi identifikacije i projekcije kojima se pridružuje menjanje odnosa prema realnosti. Radio i televizija mogu da postignu široku difuziju samo ukoliko upotrebljavaju svakom shvatljive sisteme izražavanja. Pri tom bi televizijski autori trebalo da vode računa o latentnoj i o očiglednoj sadržini emisije. Od posebnog je značaja poznavanje „bumerang” delovanja koje izaziva suprotan efekat od onog koji je stvaralac imao nameru da postigne. Ispitivanja su, takođe, pokazala da se televizija i radio razvijaju u smeru najefikasnijeg načina delovanja a to je onaj način koji omogućuje što veće učešče auditorija u emisiji u

64