RTV Teorija i praksa

davao pcčat, udeo, angažman pojedinaca ili jc to bila društvena klima? Ne možemo povcrovati da jc tada društvena klima bila povoljnija za kritiku, za humor, za satiru ncgo što je danas. Ako bismo to zaključili onda bi naši zaključci bili dalekosežni. Ja nc bih htco da postavljam takve hipoteze. Razumc sc, u ovom razgovoru, u kome bismo htcli da promislimo o ovoj tclevizijskoj stazi i sa društvenog stanovišta. nekakva veza između društvenog biča i same televizije mora se uspostaviti. Meni se dopalo što smo to i počeli na početku, ali odmah smo to čini mi se napustili. Vidite, tu ima nešto paradoksalno. Paradoksalno је da su ranije stvarani čitavi žanrovi koji su, čini mi se, oživljavali atraktivne staze televizije i činili televiziju do kraja privlačnom, pa nas i navikli previše na televiziju, da bi nas zatim pomalo izneverili, Moram da kažem, jer Lola Đukič je takođe kriv što smo se previše navikli na televiziju dabismo sada jednostavno često gubili previše vremena pred njom. To je živa činjenica. Moramo se pitati: zašto je to tako? Možemo li mi odgonetnuti to važno pitanje? Čini mi se da moramo usvojiti neke stvari, neke staze, neke vrednosti. Moramo imati nekakve sadržajne orijentacije da bismo ovu sliku, na kojoj toliko insistira Miroljub Jevtovič, ispravno upotpunili, R.ĐUKIĆ: Ja lično mislim da je sva stvar u Ijudima, Govori se o krizama stvaralaštva, krizama humora, krizama ovim, onim - pitali smo se milion puta oko toga problema. Stvar je u tome; ko vodi i kako vodi?

53