RTV Teorija i praksa

kraju takav zaključak sam nameće... Šta je izišlo iz ove TV istorije? Izišlo je da televizija ima ne malu ulogu, mada ne može biti subjekt, i ja ne insistiram na tome da ona bude subjekt, ali ona mora da izražava sve subjektivitete naše političke realnosti, i da u izražavanju samoupravnih interesa i sama bude faktor formiranja samoupravne svesti i sinteze samoupravnog odlučivanja. Tu smo na početku i u tome je glavni problem. Dr TOMA ĐORĐEVIĆ: Ako ste primetili Dušan Mitevič se veoma mnogo trudio da dočara čitavu skalu zbivcmja koja prate televizijske emisije i da tu, na neki način, otkrije te mehanizme koji obezbeđuju da se jedna ideja, kroz poruke ovapiočuje u glavama miliona Ijudi i da funkcioniše onako kako bi to želeo onaj ko kreira. To je stvarno elementarno pitanje. Sve diskusije koje smo ovde vodili, one su izvedene. I, štaviše, mogu reči, sve što smo rekli o televiziji naučili smo, čini mi se, od drugih medija. Sve neke naše refleksije o televizijskom mediju, o strukturi tog medija, njegovom dejstvu itd. došle su iz knjiga, iz filozofije, preko radija, možda i filma itd, I u tom smisiu se postavljaju neki problemi oko, možda sam neskroman kad kažem to, ali oko definisanja tog medija. Jer, ako ja kažem da je to jedan hibrid medija, onda to nije ono što je Mirkovič rekao i tvrdi, da je naša teievizija več danas sama za sebe jedan medij koji je stekao sve komponente samosvojnosti, ako mogu tako reči, i sad funkcioniše baš onako kako treba da funkcioniše po svojoj prirodi. Ona je u stvari još uvek hibrid. Vi imate TV štampu, pa imate TV radio, pa imate TV

93