RTV Teorija i praksa

dužnost da informišu pa, s obzirom na sve što je naprijed rečeno, moraju se pobrinuti da javnost permanentno obavještavaju o kretanjima (u sebi), o svojim samoupravno verifikovanim interesima i svojim stavovima o nekim drugim obznanjenim interesima. Najlakše rješenje, vjerovatno, bilo bi stvaranje službi za informisanje koje bi posredovale informativne sadržaje sredstvima javnog informisanja. Ono, međutim, ne bi bilo najbolje, a ne bi bilo ni najadekvatnije našem sistemu javnog informisanja. Organizacija udruženog rada, odnosno zakonski nosioci odgovornosti u njoj, trebalo bi da se neposrednije služi kanalima koje joj „nudi” Radio, I drugo, ona mora biti otvorenija kao izvor informacija za profesionalne „sakupljače” informativnih sadržaja, odnosno za radio koji če za tim sadržajima tragati na bilo koji način Umjesto službe za informisanje time bi se moglo „neprofesionalno” baviti neko tijelo koje bi imenovao organ samoupravljanja, a tom tijelu stručne usluge moglo bi pružiti neko profesionalno, za ovaj posao kvalifikovano Uce. Ovo su, naravno, samo naznake mogućih rješenja. Neka od njih se djeUmično več primjenjuju. Praksa koja teče pomoći če da se pronalaze i konstituišu ona najbolja. No, iz svega što je već rečeno nije teško izvesti zaključak da iskazivanje zahtjeva za učestaUjim i adekvatnijim prisustvom udruženog rada, posebno osnovne organizacije i mjesne zajednice (uz neka prilagođavanja) u informativnim programima Radio-Sarajeva, nije samo problem Radio-Sarajeva nego i drugih subjekata, a u prvom redu organizacija udruženog rada kao subjekata. Zato se Skupština SIZ za djelatnost RTSA pokazuje kao pravo mjesto za nastavak ovih razgovora i za traženje pravih rješenja. 2. TELEVIZIJA Dok se kod Radija problem prostora, odnosno vremena za plasman informativnih sadržaja gotovo i ne postavlja, u Televiziji to izbija u prvi plan. Zahtjevi za intenzivnijim prisustvom udruženog rada (posebno osnovne organizacije) i mjesnih zajednica u dnevnom informativnom programu sukobljavaju se sa problemom ograničene propulzivnosti ovog medija. Programski prostor od 65 do 70 minuta za dnevnu informaciju na Prvom i 15 do 20 minuta na Drugom kanalu (programu) nije dovoljan ni za tzv. tradicionalne