RTV Teorija i praksa

21 К.Магх, Kapital, tom I, „Kultura”, Beograd 1974, str. 127 - 128.

22 K.Marx, Otudeni rad, u К-Магх - F.Engels.Ram гаdovi, „Naprijed", Zagreb 1967, str. 251.

ekonomije, nego je čovjek zapravo totalitet društvenih odnosa i kao biče prakse, tj. generičko biče, eminentno i biče komuniciranja. Životinja ne komunicira. Doduše, iako ona „proizvodi” i kao pčela može da, kako ističe Marks, u gradnji svojeg sača ponekad zastidi i najboljeg Ijudskog graditelja, ipak ono.što unaprijed odvaja i najgoreg ijudskog graditelja od „najbolje pčele jeste da je on svoju gradnju izradio u glavi prije no što če je izraditi u vosku. Na završetku procesa rada izlazi rezultat kakav je na početku procesa več postojao u radnikovoj zamisli, dakle, idealno” 2l . Životinja proizvodi „neposredno za sebe”, „jednostrano” i ~pod vlašču neposredne fizičke potrebe, dok čovjek proizvodi i kad je slobodan od fizičke potrebe i istinski proizvodi tek oslobođen od nje; ona proizvodi samo za sebe, dok čovjek reproducira cijelu prirodu” 2 2. lako je čovjek biče prakse i kao svjesno biče zapravo univerzalno biče koje ispoljava svoje stvaralačke potencije na univerzalan način, u društvenim odnosima koji su determinirani privatnom svojinom, čovjekova se univerzalnost transformira u parcijabzaciju njegove stvaralačke potencije, a odnosi (komunikacije) među Ijudima poprimaju oblik odnosa (komunikacija) među stvarima. Čovjekova je komunikacija determinirana njegovom istorijskom praksom u okviru određenih društvenih odnosa; istinska čovjekova komunikacija če egzistirati u društveno-istorijskim okvirima koji če predstavljati oblik emancipacije Ijudskog društva i čovjeka od „neposredne fizičke potrebe”. Dakle, Ijudska komunikacija podrazumijeva i „podruštvljenog”, Ijudskog čovjeka.

224