RTV Teorija i praksa

Skraćenice F i B uzete su od engleskih reči F ( front) - napred i B ( back ) - nazad. Ovaj četvorokanalni prenos sa četiri realna izvora (LF, RF, LB i RB), definiše i četiri virtuelna izvora: CF - centralni prednji, CB - centralni zadnji, CL - centralni levi i CR - centralni desni (sl. 6). Pojedini autori polaze od toga da su CF, CB, CL i CR realni, a LF, RF, LB i CB virtuelni zvučni izvori, pa od toga zavisi kako se pojedina vrsta prenosa naziva, i kakve mogućnosti pruža. Psihoakustični uslovi Eksperimenti sa četvorokanalnim prenosom pokazali su da je slušalac vrlo osetljiv na prednju levo-desnu lokaciju, a skoro podjednako osetljiv na prostor oko njega i da može dosta tačno da locira dva odvojena zvuka, ako su oni razmaknuti za više od ± 3% opšteg azimuta, pri čemu se mora uzeti u obzir i učestanostzvučnog izvora. Kod okružujuće reprodukcije uzeto je da je slušalac daleko kritičniji prema relativnoj poziciji zvučnih izvora levo-desno i napred-nazad, nego u određivanju pozicije dva zvučna izvora. Informacija koja stiže do mozga slušaoca posredstvom dva uha je zbir informacija od dva uha, tzv. omnidirekcionalna i predstavlja pritisak W, a razlika intenziteta od dva uha je brzinska komponenta koja se sa svoje strane raščlanjuje na jednu spreda X, i na drugu koja dolazi sa strane Y, odnosno bočno od slušaoca (sl. 7).

Kod sasvim niskih učestanosti ispod 700Hz uzima se da samo brzinska komponenta koja može biti u fazi ili protiv fazi (interslušna komponenta) određuje pravac zvučnog izvora. Napomenimo da je osetljivost slušaoca manja kad gleda unapred, od osetljivosti kad okreće glavu kako bi odredio mesto izvora zvuka. Kad su komponente razlike signala sa

189