RTV Teorija i praksa

Као član žirija bio sam u prilici da prosuđujem o već izabranim emisijama. Pri tome sam se trudio da potisnem glas gledaoca u sebi koji mi je govorio da je vidio emisije dopadljivije od tih izabranih za Festival. Ne mogavši da provjerim način odabiranja i poštujući mjerila redakcija i njihovih stručnih i savjetodavnih organa izabrane emisije sam prihvatio kao največi domet odabran za odmjeravnje na godišnjoj smotri dostignuća. Odluke o nagradama bi, samim tim, trebalo da budu shvaćene kao izdvajanje najboljeg što su naše televizije prikazale tokom godine. Do koje je mjere to zaista tako - nijesam siguran pošto sam, kao i ostali članovi žirija, birao od već probranog. Slično je i sa utiscima o programskoj orijentaciji, angažovanju glumaca i izvođača, dostignućima televizije u građenju vlastitog izrara, podsticanju pisaca da pišu prvenstveno za televiziju, nastojanjima da se i dramom i zabavom bude i angažovanije i aktuelnije, da u režiji i glumi bude više televizijskog a manje pozorišnog. Utiscima sabranim posmatranjem odabranih emisija i koji su, ne tako rijetko, nametali pitanje kakva li je cjelokupna produkcija kad su joj uzorci kakvi jesu! Ako je, na primjer, cjelokupna produkcija drame za televiziju pribjegla prilagođavanju starijih tekstova i pri tom zanemarila dramatičnost življenja onda bi bio vrijedan napor ustanoviti zbog čega. Slično se možemo upitati zbog čega se zabavno-muzički program kloni da kod gledalaca podstiče smijeh i podsmijeh ali ne na račun emisija koliko vlastitih navika koje se i te kako ispoljavaju u odnosima među Ijudima, prema svojini, radu živom i minulom, prošlosti i budućnosti, naciji. Možda bi razgovori za koje se zalažem omogućili više saznanja o tome da li se programeri povode za tekućom književnom produkcijom koja, uzgred rečeno, пе obiluje knjigama o savremenim temama satiričnim i humorističkim djelima? Ili su urednici impresionirani osjetljivošču onog dijela gledalaca koji su skloni da svaku emisiju, pa i takozvani igrani program, procjenjuju sa stanovišta slikanja stvarnosti? Možda televizija nije u mogućnosti da bira naročito od onih pisaca kojima je rad za televiziju uzgredan posao kojim istina. uvećavaju prihode i popularnost ali umjetnička afirmacija se ipak stiče knjigom? O tim spomenutim i drugim pitanjima valjalo bi razgovarati upravo povodom godišnje smotre televizijske produkcije.

174