RTV Teorija i praksa

društva, koja proizvodi robe i ostvaruje profit po mjeri tog društva. Time, ona je neumitno stala u odnos naspram drugjh medija primjeren kapitalističkom društvu - u pozidji je da se bori za tržište i potrošaća, da se potrošaču nametne kao roba višeznačne vrijednosti koja u sebi sublimira mogučnosti i vrijednosti drugih proizvođača sličnih roba; kao industrija i usluga koja te vrijednosti nudi na poslužavniku, kao što se poslužuje doručak u krevetu. Takvoj, čovjek je - kupac, potrošač i da bi bio sve bolji kupac, valja ga sve više podsticati na kupnju, valja ga sve bolje zadovoljavati. Na takvom „tržištu” čovjek-gledač stiče uvjerenje da se njegove želje i potrebe zadovoljavaju ne misleči da su mu oni dobrim dijelom nametnuti da bi se stalno i na sve večem nivou zadovoljavao jedan drugi, prikriveni, njemu strani i (često) njemu suprotstavljeni interes. Tačno je da je televizija demokratizovala komunikaciju omogučujuči gotovo svima ono Sto je prije nje bilo dostupno samo manjini. Ali, ona je znatno educirala komunikaciju vezujuči čovjeka za sebe u dobrom dijelu njegova slobodna vremena. Zahvaljujuči tome, čovjek se neposredno susreče sa čovjekom samo u nekoj radnoj poziciji (mada je ta komunikacija posredovana tehnologijom), u nekom političkom odnosu i svojstvu, u nekom interesu ili u vezi sa nekim interesom, a sve manje u onim drugim, neformalnim, neobaveznim i neuvjetovanim vidovima ispoljavanja svoje Ijudskosti i društvenosti. Televizija je otvorila čovjeku prozor u svijet, omogučila mu „gledanje u daljinu”, prušila mu i pruža mu ogroman kvantum spoznaja o prošlosti i sadašnjosti i vizija budućnosti. Ali, kao i svako gledanje kroz prozor i ovo je ograničeno - čovjek može da vidi samo ono što je ispred prozora; on može da uživa, da suosječa, da doživljava (zavisno od svog senzibiliteta), itd. Ali, gledajuči kroz taj prozor on ne može da djeluje i da mijenja, ako se ne odvoji od njega i ne krene u akciju. Gledajući u daljinu, ako je ono što se tom gledanju nudi sračunato na to. čovjeku se može dogoditi da ne vidi sebe i oko sebe (što se često događa), da sebe identifikuje sa tom daljinom iščašujuči se iz svog realnog biča, iz sebe sama itd., a „samoposmatranje je” - kako kaže Marks - „prvi i najvažniji uslov mudrosti”. Televizijska komunikacija je, na ovom stupnju mogućnosti televizijske tehnike, veoma nefleksibilna. TV program počinje u određeno vrijeme i traje do određenog vremena, pojedini programi - emisije idu u tačno određeno vrijeme, program televizije ne može se pratiti „usput” uz neki drugi posao. ono što se propusti može se, eventualno, vidjeti kao repriza, ali na

48