RTV Teorija i praksa

u vertikalnoj hijerarhiji vlasti, u samoupravnom javnom komuniciranju se sve odluke donose na principu svestrane javne komunikacije, tj, najviši je cilj toga procesa ne samo da informira građane nego da i sami građani budu vlasnici informacija, njihovi kreatori, ispravljači i, što je od svega najvažnije, da se sve političke odluke donose na osnovi svestrano usuglašenih informacija koje protječu kroz masovne medije i u njima se filtriraju u javno mnijenje i odluku. Prema tome najbitnija je karakteristika sistema javnog komuniciranja u samoupravnom socijalističkom društvu da on ostvaruje poznatu narodnu maksimu Vox populi, vox Dei (Glas naroda glas Boga). Analizirajuči te bitne pretpostavke podruštvljavanja sistema javnog komuniciranja u samoupravnom socijalističkom društvu T.Kurtovič oštro kritizira, s pravom, neka devijantna shvačanja novog sistema sa stajališta etatističkog sistema javnog komuniciranja. Naime, ima izvjestan broj društvenih radnika i novinara koji pokušavaju tumačiti samoupravni sistem javnog informiranja tako da on treba pisati više o „malom čovjeku”, o njegovim životnim interesima itd. Suprotno takvim shvačanjima samoupravne transformacije sistema javnog komuniciranja Kurtović ističe da je njezin osnovni cilj ~da naš radni čovjek neposredno utiče na sistem informisanja” (Vidi: Informisanje u socijalističkom samoupravnom društvu, Beograd, 1977, str. 54). Još i više od toga, radni čovjek je vlasnik sistema javnog informiranja kao što je i vlasnik sredstava za proizvodnju. Osnovni je zato zadatak samoupravne transformacije da se prevlada etatistički odnos u samom sisterau javnog komuniciranja u kojem je uvijek netko subjekt informiranja, dok su radne mase objekti toga procesa. Za sociologiju i komunikologiju je sada osnovni teoretski problem kako stvoriti organizaciju javnog komuniciranja u kojoj bi svi građani bili subjekti i u kojoj ne bi bilo privatizacije, novinarskog birokratizma i zatvaranja, tj. kako kreirati sistem javnog komuniciranja koji će kao društveno vlasništvo omogućiti svakome da preko njega utječe na drugog čovjeka i samim tim na formiranje javnog mnijenja kao osnovne platforme za kreiranje demokratske politike. Buduči da tehnički čovječanstvo još nije na tom stupnju razvitka da svaki čovjek može iznositi svoje mišljenje i da se komparativnom analizom mišljenja svih članova društvene zajednice dolazi do sinteza koje če biti i zajedničke odluke te društvene zajednice, što bi bio ideal svake neposredne demokracije, nužno je kreirati sistem kvalificiranog komuniciranja. Inače bi došlo do zagušivanja u svim komunikacijskim kanalima. Međutim, sada

13