RTV Teorija i praksa

Као reprezentant društva i znanosti odnosno umjetnosti, taj bi kompetentan da prosuđuje stupanj točnosti informacija koje se nude sistemu javnog komuniciranja. U selektivnom smislu bi savjet propuštao u javnu komunikacijsku mrežu sve informacije koje nisu protuustavne i koje zadovoljavaju znanstvene odnosno umjetničke kriterije. Prema tome osnovna uloga savjeta je utvrđivanje donje granice objektivnosti informacija ispod koje društvena zajednica ne može iči, budući da javna sredstva komuniciranja ne želi pretvoriti u prazno časkanje i besmislenu eholaliju. Sve ostalo prepušta se građanima, javnora mnijenju i sistemu javnog usuglašavanja odnosno sporazumijevanja kojim se mehanizmima dalje vrši pozitivna selekcija informacija, tj. dolazi se do najoptimalnijih stavova i informacija na osnovi kojih se donose odluke na svim razinama. Kakav model savjeta kao kvalificirane delegatske baze strukturirati i na kojim razinama? Da ne bi došlo do zagušivanja u kanalu kao i do pometnje jezika, odnosno do pozicije da se od stabala (mnoštva informacija) ne vidi šuma (ono što je bitno), treba cijeli sistem javnog komuniciranja strukturirati u nekoliko vertikalnih razina. S obzirom na našu sadašnju situaciju to znači da bi se cijeli komunikacijski sistem mogao klasificirati u sedam razina. Prvu razinu bi činili svi samoupravni subjekti koji se nalaze u perraanentnoj interakciji i koji žele da dođu do opčih demokratskih stavova kojih bi se pridržavali kao pravila osmišljenog ponašanja. Međutim, svakodnevnim razgovorima u domovima, na javnim mjestima, u slobodnom vremenu i na radnom mjestu nijedan građanin ne može iscrpsti sve mogučnosti javnog izravnog komuniciranja. Zato svaki samoupravni subjekt nudi tvorničkim, mjesnim listovima ili lokalnim radio-stanicama one svoje informacije koje smatra da imaju neko zajedničko značenje u smislu projekta, mobilizacije, prijedloga itd. I to je već druga razina javnog komuniciranja. Prema tome, lokalni listovi i radio-stanice su najšire društvene tribine na kojima sc stječu mišljenja, prijedlozi i protuprijedlozi jedne šire društvene zajednice. Redakcije i savjeti, o kojima smo već principijelno govorili, vrše stručnu i tehnološku ulogu uređivanja emisija, blokova, tj. oni artikuliraju prispjele informacije. Ni redakcije ni savjeti nemaju zato nikakvih posebnih prava na sputavanje slobode građanina da komunicira sa svojom društvenom zajednicom (izuzev slučajeva definiranih Ustavom i kriterijima objektivnosti). Stručni novinarski kadrovi u samoupravnoj transformaciji sredstava masovnog komuniciranja imaju zadatak da induciraju (potiču sve građane na masovno komuniciranje), fokusiraju (sređuju informacije po srodnosti,