RTV Teorija i praksa

Televhija je kao i radio potpuno ukinula faktor geografskog prostora, ali sa kvalitetom više. Taj kvalitet je ve?an za njene vuuelne predstave koje su dobile skoro magijsko pnačenje. TV slika se nudi gledaocu elektronskim emitovanjem od oko 3 miliona tačaka u sekundi, a on od svih tih miliona, od trenutka do trenutka, prihvata samo po nekoliko stotina, koliko da se slici da forma. Na taj način gledalac postaje učesnik, stvaralac, svjedok... Makluan je iato i na?iva vrstom „spiritualnog” instrumenta.' Televizijski medij je unio novi element u proces komuniciranja. On je javni život društva uveo u porodicu, intimmrao je i najvnačajnije ličnosti, institucije, pa čak i vamemaljske prostore. Čitav svijet, u kučnim papučama i u? porodična taskanja prisustvovao je, zahvaljujuči televiziji, prvom spuštanju čovjeka na Mjesec. U porodicu kao primarnu grupu ona je unijela i socijalno približila i najspektakularnije političke događaje. Sociolozi veoma rado podsjecaju na primjer i? 1960. godine, kada je izborni TV duel između tadašnjih predsjedničkih kandidata Kenedija (Kennedy) i Niksona (Nixon) posmatralo ргеко 90% američkih birača (to se kasnije redovno ponavljalo u izbornim nadmetanjima i drugih kandidata), što je bez sumnje imalo vidljivog uticaja na kasnija njihova opredeljenja. 2 Ovaj medij je, dakle, pružio moguc nost istovremenog izvještavanja, sa neograničene daljine, uz komplementarno prožimanje sa ostalim medijima, Najzad, televizija je medij koji se najviše prilagodio masovnom potrošačkom društvu, ali je potom postao njegov najaktivniji kreator. Televizija je uvela u porodicu пајеСк filmske i pozorišne zvijezde, približila ih gledaocu, učinila ih bliskim svakom gledaocu. Auditorij ih posmatra u stanju manje napetosti, relativne domače opuštenosti, sa fikcijom da ih prima u familijarni krug. Tu pojavu je E. Moren označio pojmom „vedetizacija”. Fikcija koju televizija pravi kod gledalaca zasniva se na obmani da su te zvijezde i vedete obični Ijuđi, da zapravo svako može postati ono što su oni postali, što je svojevrsno sejanje iluzija. Mlada generacija je preko mjere izložena „poznatim” ličnostima koje često sre< e na ulicama i pozdravlja kao „odnekud poznate”, ne razmišljajuii da je potpuno anonimna za dotične spikere, glumce i sl. vedete. Univerzalizacija auditorija u velikoj mjeri korelira sa univerzalizacijom kultura i drugih standarda (moda, sport i sl.).

' Marshall McLuhan, Mutation 1990, Collection aujourd’hui MAME Paris 1969 p. 67. 2 Jean Cazeneuve, Les pounoirs de la tćlžvision, Gallimard, Paris, 1970, p, 249.

37