RTV Teorija i praksa

Uloga televizijskog medija u približavanju tog lika običnim ijudima na čitavoj planeti bila je izuzetna. Možda nikada ranije nije bilo tolike saglasnosti o vrijednostima neke ličnosti i njenoj istorijskoj zasluzi kao tog puta. Pred televizijskim medijem stajao je plemeniti zadatak - približavanje lika takvog čovjeka običnim Ijudima svakog kraja zemljine kugle. S druge strane, u Jugoslaviji se tih dana, iz istog razloga, sakupio ogroman broj najviđenijih ličnosti današnjice, neka vrsta samita naše planete. Za televiziju su to bili umnoženi razlozi prezentiranja ovog događaja, koji je u planetarnim razmjerama morao izazivati plemenita osječanja prema Titu, solidarnost sa dostojanstvenim jugoslovenskim narodom, ali i bliže upoznavanje, pa vjerovatno i dublju interiorizaciju onih principa „novog svjetskog poretka” koji je inicirao taj velikan istorije. Štampa je u skladu sa svojom prirodom omogućila detaljnu analizu tih principa i vrijednosti, koje bi svi narodi poželjeli da iznjedre, pa je skladno dopunila televizijsku i radijsku istovremenu predstavu iz Beograda, u kojoj je učestvovao najveći dio čovječanstva. Emocije najširih slojeva naroda i reakcije iz svih krajeva svijeta koje su se javile u toku i poslije ovog televizijskog prenosa, bezbrojni napisi u novinama i magazinima, filmska industrija i drugi oblici medijskog zbližavanja oko gubitka nespornog humaniste naše planete, umnogome opovrgava rasprostranjenu Makluanovu podjelu medija na „tople” i „hladne”. Međutim, značaj medijskog približavanja likova ove vrste i događaja koji doprinose zbližavanju Ijudi postaje svakim danom sve veći. Bez obzira što je prilika bila veoma bolna, toga dana su se u Beogradu našli na okupu predstavnici čitavog svijeta. Taj neobični skup najuticajnijih ličnosti današnjice, koji je prispio u 121 državnoj delegaciji, i u 72 delegacije komunističkih, socijal-demokratskih i drugih partija, oslobodilačkih pokreta i dvadesetak delegacija međunarodnih i ostalih organizacija, među kojima je u istom momentu na jednom mjestu bilo tridesetak predsjednika republika, više suverenih kraljeva i prinčeva iz kraljevskih porodica, predsjednika nacionalnih parlamenata, ргеко 30 predsjednika vlada i njihovih zamjenika, pedesetak ministara inostranih poslova i veči broj članova vlada, bilo je povezano istim osjećajem i pijetetom prema ličnosti koja se sahranjuje, ali i uvažavanjem prema djelu i vrijednostima koje ostaju iza nje. Tako reprezentativan skup i razlog zbog kojeg su se tog momenta sastali, zatim veliki odjek u svijetu i iskreno žaljenje za nestankom ličnosti predsjednika Tita uslovili su da se posredstvom televizije istovremeno stvori mondovizijski program koji je pred svojiin ekranima okupio jedinstveni auditorij od preko dvije milijarde gledalaca.

39