RTV Teorija i praksa

Imajuči u vidu povezanost opštih načela i pretpostavki sa okolnostima pračenja, može se istači stav da se u nočnom programu ispoljava više uloga sredstva komunikacije nego sredstva informacije, odnosno izrazitije se upučuje na kontakt, saradnju, uzajamnost, nego na preciznost i strogost u izražajnosti i artikulaciji. Ako su uobičajene okolnosti pračenja nočnog programa takve da dozvoljavaju mirnije slušanje, možda veču opuštenost, manju ili nikakvu užurbanost, nema razloga verovati da psihofizičko stanje slušalaca dozvoljava agresivnost i napadnost u vođenju ili prenaglašenu intimnost umesto odmerene prisnosti. Ipak, u planiranju i ostvarenju bitnih komponenti noćnog programa opterečenost i zaokupljenost samo psihološkim aspektima ponašanja i očekdvanja slušalaca vodila bi u neprihvatljivo razgrađivanje osnovnih programskih i konceptualnih rešenja. U krajnjem slučaju, nočni program radija deo je celovite radio-komunikacije i mora zadržati njegove bitne karakteristike. Mnogi „nočni” slušaoci prate ovaj program na sličan način kao što bi ga pratili i u toku dana, kao što im obavezne aktivnosti noć pretvaraju u svakidašnje, „dnevno” vreme. Odnos između govora i muzike na svakom radio-programu ima svoju strukturalnu i dinamičku stranu. jedino ne postoje recepti kako postiči potrebnu ravnotežu, iz prostog razloga što ona nije uslovljena nekom apsolutnom i merljivom razmerom nego konkretnim sadržajem. Ukoliko su tačna zapažanja da se između nočnih programa razlika ne uspostavlja muzikom, pošto je reč o istom fondu i raspoloživom materijalu, več govorom, gde najviše dolazi do izražaja imaginacija stvaralaca programa, i da je upravo govor privukao mnoge slušaoce Nočnog programa Radio-Beograda, takođe

174