RTV Teorija i praksa

U suštini te praskavosti ne dešava se ništa. To je vatromet, iluminacija, blesak uludog nadmudrivanja, obmana.” „... Ako se materijalne mogučnosti uzmu kao prevaziđene, tehničko-izražajne takođe, ostaje nam ono, svuda i uvek najbitnije - čovek. Ko je taj građanin, TV radnik? Da li se o njemu, kao o javnom radniku, može javno govoriti?” To što ona /IV/ tavori je normalno ponašanje samozadovoljnika, njeno umišljeno visoko ,C‘, koje dosad žvižduci javnosti nisu nadjačali.” „Тој i takvoj televiziji trebalo bi istrgnuti ulepšavajuče i uveličavajuče ogledalo u kome se ogleda i koje je sama sebi napravila. Trebalo bi je samozaljubljenu išetati pokraj uličnih izloga i postaviti ispred brojnih maUh ogledala smeštenih po našim domovima: od sela do grada, od udžerice do komfornog stana. U tom prostoru ima dovoljno mogučnosti za ocrtavanje likova onih koji se bave kulturom i obrazovanjem na televiziji.” „... Ništa nije opasnije od ataka sile na nejakost Kljukati, u većoj koUčini, sirov i mlad društveni mozak loše varljivom kulturom, a sa druge strane očekivati od njega, na društvenom planu, svetsko čudo, jeste isto kao naterati iluzionistu da nam pokaže sto jaja, iako on u stvari ima dva.” itd. Čitam te poodavno napisane redove kao da su uklesani na nadgrobnoj ploči i pitam se: kakvu kritiku pisati danas o tako ustaljenoj i stamenoj televiziji? U matematici je znano da množenje nulom rezultira nulom. Ko se i ko bi se bavio takvom bespredmetnom igrarijom? I tako se kritika televizije svela na estetiziranje estetiziranog: na razglabanja o režiji, glumi, scenografiji, kostimografiji, kameri, rasveti i sl. U odnosu na idejnost sadržaja takva mišljenja ne izražavaju ništa. O ovome, zbog ovoga i oko ovoga mogle bi da se napišu zamašne stranice. Ovom prilikom, o tome, recimo samo: nema bezidejnog sadržaja ili narodski: svako zašto ima svoje zato. Da bi ono što je stvarni povod obračanja dobilo na „težini” korističu „Bilten” u kojem je izneta skraćena verzija magnetofonskog snimka izlaganja na „Naučnoj tribini” organizovanoj u saradnji Društva „Nikola Tesla” i časopisa i praksa” ti.oktobra 1977. godine, Tom prihkom, između ostalog, rekao sam: „... Mi smo činjenička televizija, Prema tome - postajemo dekadentna televizija. Nama se desi „slučaj” sa studentima 1968. godine, ko tada nije pratio šta se zbiva u društvu, a televizija ne analizira i

247