RTV Teorija i praksa

narednom srednjoročnom periodu i potrebe za umerenom ambicioznošću u tom pogledu ipak smatramo da je neophodno odrediti sopstveni koncept, vlastiti program uvođenja satelitske radio-difuzije za potrebe jugoslovenskog televizijskog gledališta. Satelitska radio-difuzija nije stvar daleke budućnosti kako se to u ovom trenutku može učiniti. U okviru prošlogodišnjeg Savetovanja o razvoju televizije u Jugoslaviji čula su se dosta uzdržana mišljenja u pogledu primene i uvođenja geostacionarnih satelita za potrebe jugoslovenske radio-difuzije. Tom prilikom jasno su naglašena mišljenja o potrebi realizacije treče zemaljske televizijske mreže, za lokalne i regionalne potrebe i to čini se bez neke veče ekonomske opravdanosti. Očigledno je da se o ova dva fenomena ne može parcijalno raspravljati. Naime, primenom satelita za potrebe radio-difuzije automatski se, pod pretpostavkom da če se prvi program emitovati u satelitskom sistemu, oslobađa jedna od postoječe dve zemaljske mreže. To sa svoje strane znači da je potrebno izvršiti reorganizaciju programskog koncepta i početi sa emitovanjem lokalnog i regionalnog programa preko več izgrađene zemaljske mreže predajnika i pretvarača. Značajan faktor pri opredeljenju da li i kada će gledaoci moči svoje individualne prijemne antene okrenuti prema satelitu predstavlja naravno ekonomski aspekt celog problema. U nizu razvijenih zemalja pravljene su ekonomske analize u pogledu uvodenja i primene satelitske radio-difuzije. U Italiji poređenja su 1 : 2 u korist satelitske tehnologije, u slučaju Skandinavskih zemalja 1 : 4, dok su u našem slučaju 1:3zemaljski sistem je uz iste polazne uslove (stoprocentno kvalitetno pokrivanje celokupnog teritorija) trostruko skuplji od satelitskog Naime, cena emitovanja jednog programa godišnje u klasičnom - zemaljskom sistemu iznosi oko 12,4 miliona dolara, a cena emitovanja istog tog programa u satelitskom sistemu je oko 3,7 miliona dolara. Ovaj proračun pretpostavlja tri satelita na geostacionarnoj orbiti, u istom desetogodišnjem periodu, od kojih su dva radna (svaki sa kapacitetom od po pet kanala), a treči bi bio zajednička rezerva. U ovom trenutku cena satelita je oko 30 miiiona dolara, kolika je i cena lansiranja. U analizi je pretpostavljeno da če se programi emitovati iz jedne zajedničke zemaljske stanice čija se cena kreće oko 1,5 miliona dolara. Interesantna je činjenica da u slučaju Francuske analiza ukazuje da se, i pored visokog procenta pokrivenosti stanovništva radio-difuznim programima od 97 procenata, više isplati preči na satelitsku radio-difuziju nego izvršiti dogradnju

271