RTV Teorija i praksa

11. Na televiziji je jedinstvo važnije no u bilo kom drugom mediju, jedinstvo između namere deia, glume, stila dekora i različitih elemenata koji su u pitanju i koji su tu zastupljeni. Rasutost, odsustvo jedinstva upravljanja i odsustvo određenih naloga, übijaju. 12. Što se tiče dekora, treba brižljivo razlikovati stil i stilizaciju. Serž Diagiljev (Serge de Diagilev), Luj Žuve (Louis Jouvet), Šarl Dilen (Charles Dullin), stvorili su na sceni stil dekora; dok su Kopo (Copeau), Pitoef (Pitoef), pre stvorili stilizaciju. Ovih dvanaest pravila su najpre bila primenjena s mnogo opreza i diskrecije. lako su više godina ostala u senci, kao što je bio slučaj i sa četiri tačke, u vreme Žan D’Arsija, ona su bila tesno povezana sa „postoječim snagama”!, kao što če kasnije „pisanje putem reči” i „pisanje putem slike”, to biti u magnetofonskoj i filmskoj podlozi. Škola Bit-Šomon, u svojoj prvoj fazi l3 , napravila je prekid sa fiimom putem afirmacija zakona studija uživo ili video (1956) a sa pozorištem, uvođenjem priče (1957) U svojoj drugoj fazi nastojaia je da prevaziđe priču koja je nastala iz novele ili romana, da bi otkrila pravila pisanja originalnih dela. U ovo doba bilo je dogovoreno između direkcije i Francuske dramske službe, da sve dramske emisije, bar jednom godišnje, budu posvečene delima pisanim za televiziju. Tako su u septembru i oktobru 1963. bili prikazani: Zarobljene vode (Les еах derobees) Žan-Žak Varužana (}ean-Jacques Varoujean), Građanin Kalea (Un bourgeois de Calais) Žan-Luj Ronkoronija (Jean-Louis Roncoroni), Pravi čovek (Un homme de vćritć) Žan-Luj Kurtisa (Jean-Louis Curtis), Šume u septembru (Les forits en septembre) Mišela

13 Ova pravila, diskretno primenjivana već nekoliko godina, objavljena su u „Рlаneti” br. 11, i u; Televizija, nova dramaturgija (Tćlćvision, nouvelle dramaturgie), No 47-48, novembre 1964.

129