RTV Teorija i praksa

Vladimir Mirković

RADIO I TELEVIZIJA U OBRAZOVANJU POLJOPRIVREDNIKA

I Komunikacije su stare koliko i čovjek, njihov masovni izraz pojava je naših dana. U toj bliskosti umnažaju se dileme i provjeravanja. Informiranost je jedna od primarnih potreba suvremenog čovjeka i preduvjet sudjelovanja u društvenim poslovima; razvitak komunikacija i stupanj obavještenosti uzajamno se prožimaju. Specifičnosti radija i televizije u programskom djelovanju za selo i poljoprivrednike iskazuje se višestruko. U osnovi se mijenjaju društveni odnosi na selu i uspostavlja nova kvalifikacija gospodarskih, kulturnih, etičkih vrijednosti. Mijenja se sadržaj međuljudskih odnosa i društvemh interakcija. Selo u promjenama zahtijeva drugačiji pristup pri kojem radio i televizija ne mogu više biti puki distributeri informacija. Administrativna transmisija ustupa mjesto novom, aktivnijem, sadržajnom opredjeljenju radija i televizije; poljoprivreda, poljoprivrednici, selo, seoska domaćinstva, seljaru seljaci ne smiju biti objekti več nosioci društvenog programa. Sociološke su pojave rezultat ekonomskih osnova, ekonomskih zbivanja i odnosa. Komunikacijski procesi proizlaze iz tih osnova. Te su pojave teško mjerljive i tim je teže provjeriti masovne medije u njihovu toku jer su sutra i drugi i drugačiji. Uz ove je postulate prisutna jednostavna istina: potrebe društva određuju programske potrebe i radija i televizije. Potrebe sela i poljoprivrede doživljavaju znatne korekcije u našoj ekonomskoj politici i naše će društvo u narednim godinama nesumnjivo davati izrazitiji prioritet problematici poljoprivrede i života sela. Temeljitiji pokušaj analize kako se koriste Ijudi i sredstva u programima radija i televizije postavljen na društveno-ekonomskoj osnovi iskazao bi posve novu skalu programskih

RTVI SELO