RTV Teorija i praksa

Oglas mora biti prijatan, pun ukusa, tiarmomčan i impozantan, ali ne lep u pravom smislu te reči, ako želi da uspešno izvrši svoj neposredan zadatak On smanjuje svoju privrednu vrednost kada u svom umetničkom sadržaju prekorači tu umetničko-industrijsku srednju liniju Umetnost u reklami ne sme biti sebi cilj, več samo sredstvo za postizanje određenog cilja. Umetnički interesi moraju biti potčinjeni komercijalnim. 3s Čak i sam pojam dizajna 36 upućuje na nešto što je serijsko, industrijsko, namjerno, kao praksu pragmatičkog oblikovanja industrijskih proizvoda putem projektovanja i konstruisanja. Po Dorenu dizajn je sinonim industrijske prakse analiziranja, kreiranja i razvijanja proizvoda za masovnu potrošnju koji če kod potrošača stvoriti želju za posjedovanjem, 37 Cilj dizajna jeste ekonomski uspjeh, upotrebljivost, svrsishodnost korisnost predmeta. On mora da čovjeku omoguči da se sigurnije, konfornije, efikasnije zadovolji proizvodima koje mu njegova industrija kreira. 33 U tom pogledu dizajn ne zadovoljava čovjekove potrebe, njegove autentične, stvarne, nego lažne potrebe. Stoga je oni ufunkciji manipulacije. 39 Dizajn ne ostvaruje jedinstvo čovjeka s prirodom, več naprotiv, onemogučava taj interakcijski odnos. Marks je u trečoj tezi o Fojerbahu (Feurbach) napominjao da „odgajatelja”, okolnosti,

38 Cit prema: N. Tarabuki n, Ibid., s. 484. 38 Unutar anglosaksonskogpodručjades/gn (dizajn) je ono što označava plan, skicu, namjeru, modei. S istim značenjima su i tennini na drugim jezicima: njemački gestaltung, formegeslaltung, francuski - esietique industrielle; itaiijanski - designo, designo industriale, itd. Kao šlo se može primijetiti pod dizajnom se podrazumijeva industrijski dizajn (čak se i trancuski izraz ~estetique industrielle” sve manje upotrebljava) da bi se njime pokazaio da veza između dizajna i estetike postaje sve tijesnija, odnosno, đa je estetika sve manje prisutna u dizajnu. 37 Harold vanDoren, Industrial design, New York, 1954. 33 H. Dreyfuss, Design for people, New York, 1957. 33 O tome V Papanek ističe: „Mnoga đizajn-rješenja zađovoljavaju tek prolazne potrebe i želje, dok dizajneri često zanemaruju stvarne, autentične potrebe Ijudi. Ekonomske, psihološke, duhovne, tehnološke i intelektualne potrebe Ijudskogbiča obično je skuplje i teže zadovoljiti nego brižno konstruirane i manipulirane hirove koje nameču privremene sklonosti i moda . U vrlo pokretnom, slojevitom društvu, psihološku potrebu za sigurnošču i stalnošću često podlo zloupotrebijavaju prodavači i propagandne agencije skretanjem interesovanja kupaca beskorisnim luksuznim sitnicama, koje potvrđuju status. Čini se da Ijudi preferiraju kićeno pred jednostavnim isto kao što suskloniji sanjarenju nego razmišljanju, misticizmu nego racionalizmu. Ljudi što traže zadovoljstvo umnoštvu i odabiru visokofrekventne ceste.radije nego usamljene i tihe staze, čini se dase osječajusigurniji ugomiii i vrevi. Podjednak jestrah od unUtarnje kao i od vanjske praznine. Potreba zasigurnošču - zbog-toga-što-jesam - pretvorila se u igranje uloga, u potrebu potvrde statusa”. Victor Papanek, Ibid., s. 39-40-

156