RTV Teorija i praksa

Zašto o tome svemu toliko pišem, šta imamo od toga? Daću samo neka početna razmišljanja u ime homo teatralisa: • mogućnost sakupljanja svih podataka vezanih zateatar kod nas i u svetu; • obnova svih pozorišnih predstava (koje imaju podatke ili sačuvane knjige režije ili beleške reditelja); • pripremanjebudućih pozorišnih predstava, što znači da više nema „groblja predstava“ u rediteljskoj glavi. U bliskoj budućnosti Ijuđi koji upravljaju pozorištima, moći će na monitoru posmatrati kompjuter-video-teatar „predloga pozorišnih predstava“ sledeću sezonu i po svom senzibilitetu birati šta žele; • još dovoljno neistražene, ali sigurno raznovrsne mogućnosti učila budućih mladih iimetnika; • teatro-video-kompjuteroteka; • putem kupovine softvera imaćemo u kući kompjuter - video teatar. U svom radu pošao sam od nekih uslovnosti kojima ću hraniti kompjuter da bih ostvario ideju kompjuter- video- teatar. Uzeo sam 15 flopi disketa i na svakoj od njih dao njen memorijski naziv: 1. scenografija, 2. rekvizit, 3. kostim, 4. likovi (koliko glumaca učestvuje u određenom komadu), 5. oblik scene, 6. šumovi, 7. muzika, 8. dramski tekst, 9. biografski podaci (o piscu, reditelju, scenografu, kostimografu, kompozitoru, upravniku i dramaturgu teatra gde je predstava odigrana, kao i podaci o mogućem sponzoru), 10. istorija vremena - stil, 11. običaji i Ijudi tog vremena, 12. estetika kada je predstava igrana, 13. običaji i predanja tog podneblja, 14. oblik grafike, oblik likova koji zamenjuju glumce, titl, 15. dodatni podaci.

117