RTV Teorija i praksa

Kroz grad protiče nekoliko reka koje izviru u krateru. To doprinosi slikovitosti mesta čijim su izgledom bili oduševljeni svi posetioci-putopisci, počev od arapskog geografa Idrizija iz XII stoleča, pa do francuskog geologa Ami Buea koji je ovde boravio u prošlom veku. Sredinom grada teče Tabačka reka. U nju se uliva Manceva, a u ovu Baba Kajina, kojaprima Latinšnicu,potok u čijem se imenu sačuvala uspomena na stanovnike katolike, uglavnom članove dubrovačke kolonije. Reke su duboko usekle korita u vulkansku stenu. Ponegde krajnje kuće na obali vise nadprovalijom. Jedanaest mostova od tesanog kamena povezuje delove grada rastavljene rekama. Najčuveniji je Radin most na Mancevoj reci. Nekoliko legendi objašnjava njegov postanak i poreklo imena. Lako je zapaziti da je ovaj napis prepunpodataka, ali ni manje ni više nego što je neophodno da bi se precizno opisao izgled grada i okoline u kojoj se nalazi, Mera onoga što kaže možda je jedna od glavnih i bitnih osobina stila Milana Kovačevića U njegovim tekstovima gotovo da nema stilskih figura, sve je podređeno činjenicama; nema prazne reči. Milan Kovačević obogaćuje saznanja gledalaca televizije i to je ono što ga je dovelo do uspeha; kao čičeron vodio je svoje goste tamo kuda oni nikada neće otići. I usput im pričao sve što proširuje Ijudske horizonte. Moglo se videti i naučiti iz emisije Karavan i 5 kamerom kroz svet. Milan Kovačević je dosegao novinarski vrh u oblikovanju telvizijskog putopisa. Pa ipak, treba reći, takva ocenaje, verovatno, relativna, čak, sasvim tačna. Јег, pored svih kvaliteta koje je ispoljio kao reporter, zapravo komentator, Kovačević nije pravio tipičan televizijski putopis, nije do кгаја iskoristio sve mogućnosti i prednosti tog medija. U njegovim emisijama nema, ili je bilo vrlo malo, tonskih snimaka, autentičnog govora Ijudi i zvučnih efekata (šumova) druge vrste. Filmski snimci su načinjeni na terenu, a tekst je čitan u studiju. To ipak nije prava televizija! Ne donosi istinski život, nije ~šumovit“ (zvučan) isečak stvarnosti. Kovačević, međutim, ne misli tako. Smatra da je njegova emisija- njegov stil, da je to on, samovoljan, kao slikar na svom platnu. Neka drugi rade drukčije. Kada bi on radio drukčije, ne bi bio Milan Kovačević! Možda je u pravu. »Borba«, 28 - 29- juli 1984. godine

185