RTV Teorija i praksa

I dobro je da odnos slušalaca prema ovoj emisiji bude ~ne-opterećuj-me-još-više-od-onoga-što-sarruopterećen“. Emisija pražnjenja, rasterećivanja, emisija rasplitanja nekih dnevnih zapleta. Bitno je da Jovanovići ne postanu novi teg na našim već punim čašama društvenih briga, strepnje, neizvesnosti... Oni po mogućnosti treba da olakšavaju taj teret na način zdravog jugoslovenskog i beogradskog otvorenog rasterećivanja (kažeš pa ti je lakše, sagledaš pa vidiš kakvi smo). I, nekome to i posluži kao korektiv zapraksu, anekome ostane samo viđenje u jasnijem svetlu. I kad to viđenje postane univerzalno, kad ga u istom trenutku sa nama prima još stotine hiljada Ijudi, ono dobija značenje društvenog ventila, ne u smislu kretanja gneva, nego baš onog društvenog ventila: svi smo to sada tako shvatili, ocenili, evo, to je to. Ne sviđa mi se u Jovanovićima jedino kad su preterano opori u tretmanu socijalnih razlika koje se u studijama i u drugim člancima i oštrije mogu raspravljati, a ovde deluju kao najlakša, najpristupačnija, svakom mladom satiričaru najizazovnija ravan društvene oštrice: neka decau keceljama, neka u modnoj reviji, neki u školi za vreme pauze na pljeskavicu, neki vade sendvič hleb i mast, neki idu na skijanje, aneki nemaju... To jesigurnođeo nale stvarnosti. to je sigurno ne jedna dilema, to je jaka društvena muka - so Jjalno raslojavanje. Ali, način kako se ono tretira kroz uočavanje samo pojavnih manifestacija, površinskih izgleda, vrlo često je na rubu... ANA ŠOMLO: Malo je satiričnih priloga kod nas i u štampi, a Đuričić ih piše i u „Politici". Malo ih je i na radiju. Satirički refleks koji se ovde pojavljuje, mada je ipak više humoristički, možda bi trebalo da bude ponekad oštriji i malo konkretniji. Ne bi to uopšte smetalo. tako da rizik treba uzimati, ali nikako ne davati poučan ton emisiji. Mislim da ono što našu pobliku nervira u svim situacijama, naročito političkim, jeste kada se insistira na didaktici. MIHAILO TOŠIĆ: Dali su Jovanoviči ispolitizovana familija? Toje tema o kojoj si.io često razgovarali. Dali su suviše zainteresovani za politiku i da h je tematika dovoljno široka da zadrži po\’oljnu strukturu slušalaca koju imamo, od profesora univerziteta do seljaka i penzionera (koji nisu na kraju, naravno). Mi imamo podatak da je ovu seriju od anketiranih radnika iz takozvane neposredne proizvodnje slušalo 71 posto, da ne propušta nijednu cpizodu, što bi za svakog urednika i redakciju m0.p.10 mnogo da znači, tim pre što Ijudi kažu da ne propuštaju nijednu enizodu i daju

62