RTV Teorija i praksa

međuodnose regionalnih centara, gradova i sela, kao i da ovo treba postaviti na osnovu jednog naučnog, dinamičkog modela. U svemu ovome presudno je moje insistiranje na važnosti integracije. Na sastanku „Evrokulta” 1980. istakao sam da postoje lingvistički. konceptualni i institucionalni problemi u uvođenju dinamičkog modela kulturne demokratije. Danas shvatam da ta analiza mora biti proširena kako bi uključila naučne i tehničke probleme, ne kao proste dodatke, već kao integralne elemente plana sheme razvoja. Dalji podstrek u istraživanju u okvirima razvoja svakako dolazi od mog susreta 1980. sa gospodinom Rojem Šoom i svima onima koji podvlače da je kultura (pod kojom nedvosmisleno podrazumevaju umetnosti, i zaista i jedino samo visoku Hi elitnu umetnost) nešto izdvojeno, naročito i nadmoćno. Iz onoga što sam danas гекао takođe je jasno da, u izvesnom smislu, legalni problemi povezani s napretkom u telekomunikacijama, koji se tiču nacionalnog suvereniteta, industrijskog i ličnog autorskog prava, i međunarodnih podvala i piratstva, takođe moraju biti obuhvaćeni, a to jeste stvar kulture. Prema tome, program novog istražvianja mora da usvoji: Konceptualnu strategiju: kao što Mekli (Moeckli) ističe; Demokratija je Utopija. To je zemja koja ne postoji. ali zemlja koju Ijudi neprekidno ucrtavaju na mapu, a mape su planirane slike na koje projektuju sami sebe. Osvajanje ove zemje neizostavno je sporo, јег ona leži u čovekovom umu. Ovo je veoma mnogo stvar politike, jer, ako čitav svet stavimo pod mikroskop, vidimo ga u malom. Ako ga posmatrarno u sekcijama javlja se teškoća kako da znamo da li je politika deo kulture ili je kultura deo politike. Zato treba da redefinišemo nazive za opis onoga što činimo i način na koj ; to vidimo. Institucionalnu strategiju: Simpson je zagovarao animatorsku, ispomažuću ulogu vlade na eksperimentalnoj, empirijskoj osnovi. Sada je jasno

100