RTV Teorija i praksa

zahtev biti ignorisan bio je potvrđen na samom tom sastanku, na način koji me je ostavio poraženim i profesionalno i intelektualno potištenim. Mislim na neslaganja, kako privatna tako i javna, između mene i ondašnjeg generalnog sekretara Umetničkog veća Velike Britanije, Roja Šoa (Roy Shaw). U privatnom razgovoru on mi je гекао da umetničke aktivnosti u zajednici poglavito imaju vrednost kao metod obrazovanja odraslih; i da u jednoj široj sferi amaterske kreativnosti umetnici-amateri nisu „umetnici”, jer je njihov rad daleko ispod profesionalnih standarda koje postavljaju visoke kulturne institucije. Javno, optužio me je što sam tražio „nagrade za sve” - na području, kako se on izrazio, u kojem nema nikakvog smisla biti kompozitor ukoliko čovek ne teži da dostigne Mocarta. Ja sam smatrao da su „umetničke komune” (Ijudi „koji se zabavljaju onim što žele”) jedan aspekt kuJture po sebi kao i to da je nepriznavanje ovog stava lingvistički i zato konceptualni problem. Šoovo odbacivanje mog gledišta nedvosmisleno me je okrenulo ka onima koji se udaljavaju od vlade, u ovom slučaju „kulturne viade”, jer je izgledalo da je najrealističkiji metod za ustanovljavanje koncepta kulturne demokratije isticanje primera preko kojih se ona može uspešno demonstrirati kao posrednik kulturnog razvoja, kao odgovorni element u društvu, ali i element sposoban da funkcioniše posve autonomno i nezavisno. Istovremeno, činilo se da je tamo gde se ovakva odgovornost može uspešno demonstrirati važno i pokazati da se neizbežna subverzija nad javnim stavovima i, konačno, javnom administracijom, može, isto tako, postići sredstvima novog odnosa između centrifugalnih i centripetalnih sila, kako bi se postigla, po mome mišljenju, recentralizacija kulturnih inicijativa, sa naglaskom pre na evoluciji nego na revoluciji. Danas shvatam da sam - iako je moje poštovanje prema delu Džejmsa Simpsona (James Simpson) Ka kulturnoj demokratiji (1976) bilo na mestu - stavio pogrešan naglasak nazvavši ga utemeljivačkim jer, iako zaslužuje to priznanje, knjiga je mnogo važnija, jer

91