RTV Teorija i praksa

u međuvremenu preudala, niko, pa ni ona sama, ne veruje u njegovu ličnost i on mora jednostavno da nestane. Pirandelo je jednostavno želeo da ukaže kako je Ijudski život samo šala i da je živeti izvan njegovih u suštini grotesknih konvencija i uobičajenih konstrukcija nemogučno. Radio-dramatizacija je sačuvala tu osnovnu ideju dela i, rekli bismo, čak je i podcrtala. U režiji Milovana Pandurovića delo je pred mikrofonima realiz.ovala velika ekipa sarajevskih glumaca, predvođena Zoranom Bečičem u naslovnoj ulozi. On je u glasu i čitavom govornom izrazu imao potrebnu začudnost koja je išla do blage ironičnosti, pa je figuru Matije Paskala oživeo veoma plastično i uverljivo. Izvođenje dramatizacije romana Pokojni Matija Paskal Luiđija Pirandela neodoljivo nas je podsetilo na Nušičevo poslednje dovršeno scensko delo, na njegovu komediju Pokojnik. Pirandelovski slučaj naš komediograf je iskoristio tako što je ukazao na monstruoznost društva našeg podneblja, dok je Pirandelo bio nešto opštiji. U svakom slučaju, radiofonski susret sa Pirandelom bio je istovremeno i zabavan i instruktivan jer je, uvereni smo, mnogim slušaocima otkrio čudesan svet pirandelovske imaginacije. POEZIJA EDGARA ALANA KAO INSPIRACIJA KOMPOZITORA Neobičnost poetske imaginacije Edgara Alana Poa privlačila je pažriju mnogih umetničkih stvaralaca, pa i muzičkih. Ideja da se u okviru jednog koncerta prikažu slušaocima dva dela nastala neposrednom inspiracijom poezijom Edgara Alana Poa, od kojih jedno skoro nepoznato i nedovršeno - Klod Debisi Propast kuće Ašerovih, lirska drama, a drugo nešto poznatije, ali nedovoljno popularno uprkos svojoj iznimnoj lepoti - Sergej Rahmanjinov Zvona, poema za simfonijski orkestar, hor i soliste, op. 35 - bila je zaista originalna i, kako se ispostavilo, opravdana.

49