RTV Teorija i praksa

Za razliku od starih podjela koje proizlaze iz literature, Plenkovič novinarske žanrove definira i klasificira po kriteriju tehnologije novinarskog izražavanja u tri skupine: monoloških, dijaloških i složenih žanrova. Kako je ovo najopsežniji dio knjige, u njemu se podrobno analiziraju strukturalni i funkcionalni problemi u tvorenju efikaSnog novinarskog izraza na bazi modernih medija kao što su radio, televizija i elektroničko komuniciranje. Iz specifičnosti tih žanrova autor u posebnom poglavlju izvodi i konkretne pouke kako što preciznije vrednovati učinke novinarskog djelovanje (evalucija) i pronači efikasnije organizacijske oblike u smislu prevladavanja starog redakcijskog organiziranja autora koji je počivao na formuli novinar kao subjekt - recipijent kao objekt, novim modelom u kome su redakcije demokratizirane, otvorene i u kojima su listovi, odnosno radio i televizija tribine na kojima Ijudi masovno razmjenjuju svoja iskustva radi uspješnijeg dolaženja do racionalnih pretpostavki za optimalno djelovanje u svim sferama rada, života i stvaralaštva. Buduči da u javnom komuniciranju, osim optimalnog odvijanja rasprave, ima ne mali broj smicalica, upotreba sofizma raznih vrsta radi postizanja uspjeha mimo logičkih i etičkih kriterija javnog diskursa, autor je na kraju, što je rijetkost u našim novinarskim priručnicima, podrobno obradio i erističke smicalice. Razlog za uvrštavanje te problematike u žurnalistički priručnik je bio prvenstveno imunološke prirode, jer je potrebno sve sudionike javne rasprave upoznati s tim smicalicama, kako bi se Ijudi mogli od njih 'obraniti, te suzbiti one koji ne žele da se javnom diskusijom otkriva samo i samo - istina. Autor je ovaj priručnik uglavnom radio za potrebe novinarskih početnika, pa ga je opskrbio i vrlo opsežnom literaturom od 191 informacijskog izvora zahvaljujuči kojemu se zaista može steči solidna novinarska i komunikativna kompetencija. Ako se ova knjiga promotri u cjelini, onda se vidi da ona predstavlja sintetski priručnik suvrcmenog novinarstva koje polazi ne više od monologa (i njegove

271