RTV Teorija i praksa

normalno. Takva trcma se rutinom gubi, ali nikada potpuno - i to je dobro. Rntinski intervjui u kojima jc novinaru svcjedno što sc dogada i što pita - ne bi sc smjeli niti nazvati intcrvjuima. Nakon prvog pitanja intervju se odvija onako kako se odvija, ali ne treba nikad zaboraviti da ga vodi - novinar. On pita, sugovornik odgovara. Glas je vrlo važan činilac. Novinar treba osjetiti, svjcsno ili nesvjcsno kada prilagoditi govor odrcdenim situacijama. Potpitanja kojiput mogu biti i tiša, ili manjc razgovjctna, ili nedorečena, ali sugovornik ih čujc, očekuje i odgovara na njih. Šutnja, u odgovoru pa i šutnja umcsto pitanja, odnosno očekivano a nepostavljeno pitanje, mogu dati sjajnc efekte, ako sc logično i na pravom mjestu i u pravo vrijeme dogode. Geste, što se vide samo u televizijskom intervjuu, daju kojiput čitav odgovor ili ga dopunjavaju. Geste obojicc, i novinara i sugovornika, iako nas više zanimaju onc drugc. Mimika jc vidljiva opet samo u tclcvizijskom intcrvjuu, i ukoliko novinar ima dobrog suradnika u rcžiscru koji prati i sadržaj intcrvjua, mogućc je posebnim tchničkim potezima (izbor plana, kuta snimanja, zum) potcncirati značaj pojcdinih rijcči i misli. Smijeh i plač sc takodcr dogadaju za intervjua. Ccšćc smijch, koji može biti šarmantna, ugodna nadopuna izrečenoga, ali možc biti i izraz nelagode, odnosuo bijcg u smijch da bi sc zaobišlo odgovor ili pitanjc. Plač jc mnogo rjcdi, i možc sc dcsiti sugpvprniku (rijctko, ncki odgovor možc toliko cmocionirati noviuara da i njcmu kapnc suza) jcr jc on u položaju pitanoga pa ga sc namjcrno ili slučajno možc navcsti i na cmocijama nabijcno područjc razgovora. Svakako niti ua smijchu niti na plaču novinar nc smijc inzistirati. 0 tomc cc odlučiti sugovornik ili naprosto situacija i atmosicra pri intcrvjuu. Emocijc sc ncminovno stvaraju za vrijemc intervjua. Emocijc izmcdu novinara i sugovornika. To nisu ckstrcmni osjcćaji poput Ijubavi ili mržnjc. Slabijcg su intcnzitc'ta, i omcdcni su vrcmcnom. No, ipak pbštojc.

112