RTV Teorija i praksa

Svaki novinar intervjuer ima svoj način rada u svakoj od navedenih faza i ne postoje savjeti kako dobro raditi. Možda prije postoje neka pravila - što ne raditi. No, i to je relativno, jer da bi novinar bio i dobar intervjuer, mora osim poznavanja zanata imati i nešto što je teško objasniti, teško naučiti i čega nerijetko ni sam novinar nije svjestan. To ne znači da marljiv novinar i bez tog nekog posebnog talenta ne može raditi vrlo dobre intervjue. Može, samo mu treba više rada da bi dostigao vrhunac u tom žanru. Orijana Falači tvrdi da intervju u većini slučajeva ne zavisi od osobe koja odgovara, već od onoga tko pravi intervju. - „Svaki intervju košta me paklenog napora prije, tokom i poslije" - kaže Falači. Savjeta i tajni zanata nema, ili pak ima?. Ima sigumo jedan savjet koji krije tajnu i ključ uspjeha intervjua. Taj je: neprestano slušati sugovomika! Bez obzira na pripremu i redoslijed zamišljenih novinarovih pitanja. Pravi se intervju stvara na temelju onoga što intervjuirani odgovara. Treba slušati to novo, te mijenjati, prilagođavati pitanja, odustajati od predviđenih, postavljati potpitanja na osnovu odgovora. Novinar ipak nikad ne zna šta će mu sugovomik odgovoriti, i zato ga mora neprestano - slušati. Potrebno je i pristojno i da sugovornika neprestano gleda u oči, no uz to novinar mora imati urođenu ili utreniranu savršenu distribuciju pažnje na sve što se događa za vrijeme intervjua, i istovremeno pažljivo slušati, jer: slijedeće, pravo i logično pitanje proizlazi iz prethodnog odgovora. To je temelj intervjua. Postoji jedno zabranjeno pitanje, pitanje koje se ne smije postaviti ako se želi steći povjerenje sugovornika i auditorija. To zabranjeno pitanje je: „recite mi nešto”. Novinar mora znati mnogo o tome što sugovornik zna i zato je pitanje .recite mi nešto o tome..." vrlo neprijatno, omalovažavajuće, uvredljivo i dokazuje neznanje onoga koji pita.

115