RTV Teorija i praksa

nerazumevanja njegove dugoročne uloge u kulturnom životu i mnogo bogatijih društava nego što je naše. Verujem da i pojmovi kao što su nacionalni, transnacionalni i intemacionalni radio mogu izazvati dodatne zabune. Neke zemlje kao što su Savezna Republika Nemačka, koja ima sličnu organizaciju radio-difuzije, po pokrajinama (lenderima) uvela je jedan zajednički nacionalni program - Radio-Dojčland. Kod nas je, međutim, Radio-Jugoslavija namenjena drugim zadacima i teško da se može reći da se razmišlja o nekakvom zajedničkom, nacionalnom radiju za čitavu zemlju. Mislim da pristojnost nalaže da se organizuje jedan kvalitetan razgovor o kratkotalasnoj difuziji, njenim mogućnostima i dometima i rezultatima koje postiže Radio-Jugoslavija, koja je prisutna i na ovim Ohridskim susretima. Drugi su govorili i govoriće o novim tehnologijama i mogućnostima njihove primene. Kompjuteri, digitalna proizvodnja i emitovanje, sateliti, RDS, više nisu daleka budućnost, već pre budućnost koja je počela. Potrebno je, međutim, dobro razmisliti i preduzeti početne korake u sagledavanju programske dimenzije. Posetio sam automatske radio-stanice u kojima kompjuter sam bira numere sa magnetofona, uključuje snimljene disk-džokejske najave, među kojima i one što najavljuju tačno vreme, uključuju agencije koje emituju najnovije vesti i sve to bez prisustva ijednog jedinog čoveka. Nadam se da ovakav radio nije san naših inženjera i da će radio budućnosti biti sa čovekom, za čoveka ilrpo meri čoveka. I na kraju, vraćajući se teškom i složenom pitanju budupnosti radija, uveren sara da će i ovaj medij kao i drugi, biti onoliko uspešan koliko bude u službi običnog čoveka. A to znači ponovo razmišljanje o preobražaju radija iz sredstva distribucije u sredstvo komunikacije. I zato i na kraju citat iz Brehta koji kaže: - „ Veoma mi je malo poznato kako na primer obavljaju dužnost kancelara Rajha. Stvar je radija da me o tome obavesti, ali u

25