RTV Teorija i praksa

PRIPOVEDAČ Zaspu. Ovaj čuva stražu. Kad ima šta vidjeti, jezero pljusnu, a to aždaha sa dvije glave, pa juriš da ga proždere. Ovaj stane bježati, a tamo, a ovamo, ne mož’ ga stići, bježi ko’ zec. Već se i aždaha zamorila, stali oboje da dahću. AŽDAHA Dokle ti misliš bježati od mene? SREDNJI SIN Dokle me noge nose. AŽDAHA Stani tu čoveče, da te lijepo prožderem ko’ što je i red. Nije ni meni prva mladost pa da jurcam za tobom. PRJPOVEDAČ Opet stanu jurcati, pobjegoše niz polje, otud se čuje samo jauk, vriska, stenjanje, lom. SREDNJI SIN Ovamo braćo, uhvatih aždahu, opaku. (spolja) NAJSTARIJI SIN Pa daj je ovamo kad si je uhvatio. (skoči iz sna) SREDNJI SIN Neće da ide. NAJSTARIJI SIN Ati je onda pusti. SREDNJI SIN Ma pustio bih ja nju, al’ neće ona mene. PRIPOVEDAČ Onda ovaj braći dođe pa ti pođu dalje. Dan, noć, dan, noć, mrak, spremaju se spavati, ali se već jako boje, jer su zaišli u neke opake planine. Strah ih spopade. NAJMLAĐI SIN Spavajte vas dvojica, noćas ću ja čuvati stražu. PRIPOVEDAČ Čuva stražu, a sve na jezero oči obraća. Kad eto ti aždahe sa tri glave. Zemlja se pod njom trese, vatru bljuje, аГ ti se carević dosjeti jadu pa ti stane pred njom igrati i kao djevojka se uvijati, pa sve neke korake izvodi, pa se krši, pa uspija, pa па jednoj nozi stoji, a drugu nadignuo, pa ti onda aždahu za šapu

205