RTV Teorija i praksa

PRIPOVEDAČ Carević sav zanesen djevojkom ine gledajući trgne mož pa ga izvuče te ga caru daje. Car padne u nesvijest. Povraćaju ga. Djevojka zmiju uzela pa se š njome igra sve je oko vrata obvija, pa po dvoru jurca, peva i skače, sve redom Ijubi ni sama ne zna rašta. Саг se u to povrati, djevojka ga hoće poljubiti, ovaj se od zmije prepane pa ti careviću u naručje skoči pa odatle govori. CAR Dajem ti ovu svoju šćer za ženu, pa ti snjome glavu trljaj i dopuštam ti da budeš prvi do mene u mome carstvu. PRIPOVEDAČ Carević ga i dalje drži u namčju, caru to milo. CAREVIĆ Tu su i moja braća, presvijetli care. CAR Ako hoćete i vas ću oženiti pa vam dobre dvore sagraditi. BRAĆA Mi smo, care, ženjeni, obojica. CAREVIĆ Mi smo, саге, pošli sestre naše tražiti koje ugrabi neka sila i odvede pa ne znamo ni gde su ni ko im je gospodar. CAR Ma kakve te sad sestre spopanule, ti ćeš ovdje ostati, a onoj dvoj-ici eno po dvije mazge novaca pa nek se u svoje carstvo vrate. CAREVIĆ Kako ti narediš, care. PRIPOVEDAČ Braća odlaze, car vadi perinu iz prestola, spravlja sebi uzglavlje pa se izvme da odmara. Carević se grli i Ijubi sa njegovom kćerkom, ona kao bi, kao ne bi, ovaj joj tura ruku u nedra i međ’ butine, ona se rita, bogme, ali ovaj navalio. Car sve to posmatra kroz rupu na prestolu, oće biti, neće biti, sobali je. Puče puška. To саг puca, a pušku izvadi opet iz prestola, njemu je sve tu, presto je njegova kuća. Car objavljuje narodu

212