SRĐ

— 107 —

su se jedino voclovođa i golemoga sahranača vode, što se nalazi u Minčeti za potrebu grada. S vojničkog pak gledišta Minčeta je docnije bila svestrano i temeljito obnovljena. čujmo što nam o tomu pričaju naši povjesničari. Uzeću samo dva starija i dva novija pisca. Lukarić nam zna kazati, da Doria, na molbu Dubrovčana, posla (1538) graditelja A. Ferramoliuo, te da bi odlučeno, nck se na rubu rova prema mliuima podignc branište [„Deliberarono ancora di condurre un balluardo cou la controscarpa al labbro del fosso verso i molini"]. Mlini su odista bili na Gornjemu Konalu, taman prema današnjoj Minčeti. Appendini pak pripovijeda, kako Doria, zamoljen od senata, posla (1538) svoga arhitekta, Antonio Ferramolino, koji u četiri mjeseca podigne tvrgjavu Minčetu. Dakle ova se dva starija povjesničara potpuno slažu u tomu, da je godine 1538. Ferramolino bio u Dubrovniku i da je sagradio Minčetu. čujmo sada što nam pripovijedaju dva mlagja pisca, mcgju koje ide prvi po redu kanonik Stijepo Skurla. U njegovom djelu „Ragusa — Cenni storici", — na str. 69 on najprvo kaže, kako Minčeta bi ovako prozvana po imenu porodice Menze ili Minčetić, pak nadodaje, da ista naliči, i ako u relativno manjem razmjerju, tvrgjavi Sv. Angjela u Rimu; za tim Skurla nastavlja, da Minčeta bi sagragjena (na mjestu gdje je već otprije postojala druga istoimena kula) po nacrtu glasovitog vajara Michelozzi-a, te dovršena, uz neke preinake, od Gjura Matejevića iz Šibenika 1464 g., a na posljetku povećana 1538. g. od građitelja Ant. Ferramolino. Prof. Gelčić u spomenutom djelu „Dello sviluppo civile di Ragusa", nazivlje Matejevića „Giorgio Dalmatico", što jc u stvari sve isto, pak o njemu veli, da se zadržao u Dubrovniku nuilo manje nego dvije godine, te da mu je za to vrijeme senat povjerio ne samo gradnju rcktorove palate, nego i kule Minčete, a to po zaključku 13 septembra 1464. g. na mjesto prastare kule, koju malo dana prije munja sprži. Ovako prof. Gelčić na str. 68. navedene knjige. Najprije mi je primijetiti na ono što Skurla piše o tobožnjemu nacrtu Minčete po glasovitonm Michelozzi, da Vasari, koji je, kako je poznato, napisao clebelu knjigu o životopisima velikijeh umjetnika, govoreći o Michelozzi nigdje nam ne kaže, da je isti ikad dolazio