SRĐ

— 251 —

Poljubac. Како je postao poJubacV Mnogi misle da nam je to urođeno, jer novorođenče počne naj prije usnama micati na majčinijem prsima; pak kako je naviklo, i kasnije što god mu đođe do ručica, prinosi usnama, jer su se usne prije u tome vježbale nego prstići. Ništa se ne može pameću slivatiti, što se prije nije osjetilo ćutilima'). Ustima, što je naj glavnije, jedemo, pijemo i 'govorimo, ali smijeh i Jubac usta usavršuju. Bez smijeha i polupca što bi bila mladost? Dakle iz teorije sisaiia razvio se polubac; za to djeci, koja su se već ođbila od materinijeh prsi, naj prirodnije je prislanati usne koječemu. Neki misle da i ćika' J ), pa baš i pušene potječu od nagona za sisanem. Stari su Rimjani razlikovali tri vrste ^iibaca: Basia, pojupci između svojte, rodbine i prijateja; Oscula (^Хг^ата), po],upci počasni, navlaš pobožni; Suavia, pojupcijšizmeđu za^ublenika. Ovi su potoni naj slađi, jer srce srcu priana, pa prokipi i u jecane, a napokon prasne; a mi to srpski zovemo štuknuti \u 1)ac. Aristofaii ovu vrstu Hibaca zove ■/.ахаулоитшЈЈ.ата, jer se i jezik miješa sa jecanem. Po\ubac je Jubavni simbolično spajane muškoga i ženskoga spola. U našemu jezikurimamo za to dvije riječi: Jubac iii p o I,u b ac i celov. Ljub a c po samoj riječi izraz je Uibavi i srdačnog nagona, a celov je pozdrav, kojim želimo drugome zdravje, jer celivati znači uprav nazdraviati, a to se razumije i iz riječi iscijeliti, što znači ozđraviti. Sto se tiče povijesti polupca, jiko se možemo nasloniti na duboke i u ene sluthe i nagoviještana, lubili su se već Adam i Eva; tragova tome nalazimo i u Omera, a pojubac počasni posvećen je i u starom zavjetu. Bogovima, pak ^kasnije svecima su se uprav^ali lupci; biskupima i redovnicima Uiliila se ruka, jer l,ubit u lice svete oce bilo je odviše povjerjivo. Velikašima lubila se ruka, kojeno i noga. Do noga u našem narodu nije se dotjeralo, ali ima u narodnoj pjesmi: Uubi nemu skute i kojena. Ovu vrstu poniKteiia .lutilciia. navlaš noga, Seneka zove P ersica servitus 3 ), jer je to običaj bio u Persiji, što je prešao u ') Ш1 est in iiitellectu, quod^non prius fuerit iu sensu. 2 ) Sisaiie i žvatane đuhanskijeh iistina, što su prij« tavniearima dopuštali. г ) Persijtko ropstvo.