SRĐ

— 744 —

Ovom prililcom moramo istaći, da se je Đorić ki'oz sve ovo 12 pjesama strogo držao narodne pjesme i predaje. A to je jeđna od najlepšijeh vrlina, koju može iniati pjesnik srpskog nar. eposa i jedau od prvijeli usiova za iiegovu popularnost, Radi lijepijeh osobina ovog prvog dijela kosovske epopeje, želimo pjesniku, da je sretno dovrši; pa i ako ne bude uspio, da nam đade si'psku „Ilijadu", ipak ee u istoriji srpskc; kniževnosti ime Đorićevo biti zabi|eženo kao pravog, talentiranog preteče srpskog Omira. U toliko će hegovo lijepo djelo popuhati prazninu, koja je u našoj literaturi grdno zjiila. Još nešto! Pjesnik je u ovo 12 pjesama proslavio više ili mane sve srpske krajeve, kao Bosnu, Crnu Goru, Sumadiju i dr., samo Dubrovnik nije! Za sada ga još ne možemo osuditi, jer djelo nije svršeno; ali unaprijed neka mu je to na dušu. Ta, Dubrovnik je zaslužio sa svojom sjajnom prošlošću, da bude proslavjen u srpskom nar. eposu lcao što je „Kosovo". To je potrebito baš danas, kad mu se poriče hegov srpski harakter i nasilno hoće, da se udomaći u h tuđa ideja, koja пеша oslona u hegovoj prošlosti, kao što je sjajno dokazano; a ni u sadašnosti, jer su svi živi veliki Dubrovčani jednako vjerni srpskoj misli i tradicijama slavnoga grada. U. Trojanović. * G. Marko Car u svojoj kritićko-biograf'skoj studiji o Jovanu Sundečiću (v. današhu bibliografiju u „Srdu") bavio se je na dugo i širolco o radu i životu Sundečićevu, i, eini se, pogodio je u mnogo čem pravu žicu, ali nečemu nije dao pravoga razjašheha, a hešto je i propustio. Odma iz početka svoje studije kaže da o Sundečiću gotovo i nema podatalca osim „jedne biografije prof. Luke Zore u Dubrovačkom Slovincu g. 1879 (u kojoj je vrlo malo kritike)." Naj prije. napomenut, je da ono u Slovincu nije bila biografija, nego članak knUevnont ш sliku Sundečićevu, jer biografija se tek može napisati, kad nestane onoga, o komu se piše. A to je i naravno, jer istoni tad prestanu obziri, udunu se strasti, a cijelo gradivo imamo pred sobom.