SRĐ

— 100 —

4

I « kupio u jednu knigu, morao bi ih dobar broj ispustiti. Nas, Dubrovčane i sve one u Dubrovniku nastanene, zanimaee najviše onaj, gdje Tresic opijeva grobje u Lapadu. Evo ga: Na grobju sv. Mihajla u Lapadu. 0 vr'jeme, ti što Jepost rasevjetavaš U prirodi i truuiš ev'jeće neno, Ti umjetnosti ev'jede uzvišeno Vjeenosti dahom lu'jepiš, pojepšavaš. Ti Judskom trudu blag počinak davaš Kad rodi voćo pjesmom zaslaffeno, I ovo grobje slavom posveć-eno U prolaznosti vihru povjeeavaš. Kroz suton zlatn!, kroz smaragdne grane Oempresa tužuih eujem riime nujne Hujena tvoga prostorjem nirvane. Oh, ali s ćime koje misli bnjne, Koj' popuh slave, o čempresi viti, Cujem kroz vaše brsne romoniti. Isti je mo.tiv obradio i Ivo Vojnović u sonetu ,,0ni" (t. j. gospari). Zanimivo ih je uporediti. Tresić je isprva bio i bard stranke prava. Iz te perijode je najlepša hegova pjesma ,,U smrt Antuna Starčevića". Nego, ako je Tresića stranka i bila uznijela, poslije kad se zavadila s him nije ga mogla oborit kao Harambašića, jer je Tresić obdaren pravim pjosniekim darom, koji mu je jedini čvrsti pje destal stalne slave. Tresićeve su lirske pjesrno često preduge i natrpane, te bi bilo bole, da su kraće. Tresić često ne ztia da bude umjercn, ne može da svlada silnu bujicu misli. Nerijetko jednim neumjesnim izrazom ili nezgodnom prispodobom (fizike!! ili matematike!!!) pokvari cijelu pjesmu, koja bi bez toga bila savršena. Isto kao da nas ko udre šakom u času, kad smo najugodnije raspoloženi. Tresićevih pjesama ima četiri vrsli: patriotske, Jubavne, filosofske i epske. Tresić kao epik je većinom bez mana. Ta vrst dobro pristaje hegovoj tvrdoj naravi. Samo ću jednu spomenut, bugaršticu „Molitva žreca Vidu" u kojoj nam na usta žrecova niže sve praslavenske bogove. Tresić je počeo i prije Nazora obra-