SRĐ

— 394 —

otputovati te iste večeri. Kontesa odmah promisli na novac, sto ga je tražio nezin zet, i prestraši se na samu pomisao, da bi moglo biti bruke baš toga dana, kad je kuca puna gostiju. Pomisliti Laa s negovom ćudi! Proklc i novac i vulkansku čejad. „Ра i ti, blagoslovena da si," rečc majka kceri „nikad ne progovoriti, ni ne posredovati, kad stric čini sve što god ti hoćeš." Pripovjedi joj o mukama, koje podnosi od nazad petnaest dana, sred kinena sa strane zeta i psovana sa strane djevera. „А, ti nijesi o tom htjela ni čutil" Jelena je prekide; reče joj, da je sve uredila, i bez daleg razjašnena zamoli je, e bi dopustila sobarici, da joj spravi prtjagu. „Uredila sve? Ali što? Ali kako?" Kontesa Tarkvinija, van sebe od čuda, nije mogla ništa jasnije doznati od svoje kćeri, koja je zagrli i zamoli, da se više ne muči, čak da i ne misli o tom, te pobježe. Kontesa, bijesna, zazvoni i posla opet po nu. Ne znađašo još, kuda će otputovati: ili u Rim, ili u Aix. Tada se Jelena sjeti, da ne zna ni sama. Muž joj to ne bješe rekao; ona ga ne bješe pitala. Za stalno u Rim, jer je bio stigao telegram, a Di Santa Giulia je upravo očekivao od nekoliko dana poziv u senat. Kontesa bi Tarkvinija bila želela više određenosti, ali Jelena odleti i ravno ode u strica Laa, koji se bio časkom ustao da vidi kakvo je vrijeme, pa opet legao u poste]u. Kada mu Jelena, ušavši u klobuku i s rukavicama, reče: „Odlazim", on pomisli, da će krenuti taj čas, te skoči i sjede na posteju. Dvanaest ura odgođaja izgledaliu mu na prvi mali đo bitak. Barem je bilo vremena za raspravjane. Navali na sinovicu silesijom upita. Ne bi li se moglo učinit ovo? Ne bi li se moglo učiniti ono? Ne bi li gospođin barun mogao otići sam, u ime božje! u Riin ili i daje? Ne dospje da predloži, e bi je on glavom kasnije dopratio, ali spomenu zapostata, onog tupog Malcantona, koji nije vajao ni za što drugo, a dotakao bi se prstom neba. Vidjevši da ne može nikako prodrijeti, najuti se, zavuče se pod pokrivače i, okrenuvši se licem k zidu, vikne sinovici, da ide na rake, ako će i odmah, da mu nije ni najmane stalo, hoće li u Rim, ili u Siciliju, ili u Ariku, ili u vražju kuću, i da se za dugo ne vraća.