SRĐ

— 520 —

— Prekrasan san, šapnu ona pritvarajući na pola oei i objesivši jednu ruku niz naslonač. Strese lagano glavom nagnutom na lijevo rame i uzdahne još: — Prekrasan. Cortis nije želio baš da ga sazna. — Ima jedna vrst bijeda, rece on, koja Vas ne smije zadesiti. Za to ću se misliti ja. — Hvala ti, reče gospođa, livala ti. Otvori usta za druge riječi, vrati ih silom u prsi. — Prosim u Boga, nadoda poslije kratke šutne, da mi poda milost, da ti budem što mane na teret. Već me je Bog nadahnuo, da se nastanim u Lugano. Baš sam našla vazduh, koji će me brzo ubiti. Zaludu joj je Danijel govorio i ponavjao, da može među Alpama i Morem naći vazduh prijatniji za svoje živce. Ona je sve skrušenije, sve razabranije ponavjala isti tragični ritornel. Ako je snijevala, da joj se, nakon tolikih proživjelih bura i vedrina, razgajnje turobno popodne zrakom sunčanom, da veličanstveno i mirno zapada u dvoranama kuće Cortis, snijevala je lud san gospođa; i pobuđivalo je sažajene ono nezino kucane i prikucivane krišom, prostačkom umješnošću na vrata zatvorena, gluha i nijema. Kašhe se govorilo o poslovima, do]e, u prizemnoj dvoranici. Danijel htjede saznati koliko mu majka ima dugova, a to nije bilo tako lako, a i zato što, po iioj, ni četvrtina od onoga, što su laživi trgovci zabiležili, nije bilo ušlo u kuću. Na hihovu sreću umiješa se Barbara, koja imađaše bo[e pamćene, i nakon duge prepirke pri svakom iznosu, pri svakoj brojci, između gospodarice i sluškine, Danijel je mogao po prilici doznati istinu. Ostavši s majkom na samu, javi joj da će krenuti prekosutra i da će joj do malo dana poslati novac i priopćiti joj, na koji će se način brinuti u buduće za ne živjene. Gospođa ga Cortis upita, kada će ga opet vidjeti. To joj Danijel ne mogaše kazati. Ovisilo je od toliko stvari: od uspjeha političkog izbora, od drugih negovih posebnih interesa. Tada ona poče govoriti, sve jecajući, da Danijel ima sto razloga da je ne |ubi, da bi