SRĐ
— 582 —
pjesničku radnu pružio u onako mladim godinama. Na nekim se Holcovim pjesmama opaža doduše donekle utjecaj Gajbelov, ali najveći je dio negovili pjesničkili tvorevina potpuno oi'iginalan. Poslije Gajbela Holc je od svili pjesnika, koje nam je nemačka lirika pružila, najsjajniji talenat što se oblika tiče. On nije bio virtuoz u obliku poput Platena i Rikerta, koji su kušali svojim lijepo građenim stiliovima prekriti slabost izraza i prirodnog tijeka stihova. Holcovi su stihovi puni ritamskih divnih zvukova, njegove slike opčaravaju i neodo]ivo privlače. U kratko: melodija i kolorit negovili pjesama djeluje upravo mađijskom snagom na čitale]a. Kad bi svojstva Frajligratova i Gajbelova stopili, onda bi možda dobili smjesu, koju bi mogli s pravom nazvati harakteristikom Holcovili pjesama. Ali i sađržaj negove pojezije ne zaostaje za oblikom. Kvantitativna slabost i nesamostalnost stupaju za kulise, cijela kniga odiše mladenačkim žarom i oduševjehem. U noj pjesnik, čas patetski, čas satirički, šiba truhlost u literaturi, životu i državi. Do duše ne odgovara katkad primjena patosa samom mjestu i predmetu, a katkad nam opet izgleda smiješna mladička zanesenost pjesnikova, ali u isto vrijeme uživamo u jakoj, svježoj i entuzijastičnoj prirodi negovoj, jer on poput mladog Sigliida neodojivo naprijed juri; vidi se da je pjesnički poziv bio za mladog poetu svetina samo je šteta, što je od tog žara tako malo preostalo! Prije nekoliko decenija obrađivali su u Nemačkoj socijalnu građu, sjetimo se samo: Frajligrata, Henvega, Alfreda Vajsnera i dr. Napredak gradanskog staleža, nagli razvitak industrije, francusko- liemački rat, francuske mijarde, ujedinene Nemačke — sve je to onim pjesnicima, što su proizašli iz gragjanske klase, socijalnu građu i socijalno pitane ispred očiju uklonilo. To se stane moglo tek onda promijeniti, kad se moćni pokret proletarijata uz silnu tutnavu počeo naprijed kretati; tad se zrak napunio socijalnom građom, pa je mlada pjesnička generacija za nom posegla. Među nima i Holc. Ali on nije obični imitator prijašne socijalne lirike, on gdjekad i nove zvuke proizvede. Socijalna je lirika, s kakovom se u ciklu „Phantasus" susrećemo, u toliko nova, u koliko varijanta stare teme može biti nova. Osobito je lijepa ona poduža pjesma, u kojoj nam Holc