SRĐ

— 657 —

za državno nasi|e. On je nastojao, đa se interesi klasa izmire legislativnim pravednim odredbama i u duliu kršćanskog morala. Wagnera i Bismarka boji se kao i socijalista jakobinske škole. Savjeti, koje daje radnicima, temeje se na kršćanskoj nauci; ne požiže ih, ne vara ih, niti zavodi varavim nadama; potice ih na mir, ]ubav prama Bogu i bližnemu; ne predlaže vladama i saborima da preustroje društvo rađikalnom promjenom državnili ustanova i nasilnim ukroćenem antagonizma pojedinih klasa i interesa; ne napada kapitaliste, samo ih svjetuje u ime istog nihovog interesa, da bi pobojšali salarij prama dobiti kapitala. Za Lava XIII. državna prava, zahtjevi kapitala i salarija moraju imati neke granice, preko kojih vlada nasi|e. Moderne države gotovo sve, izuzevši Rusiju i Tursku, vladaju se raprezentativnim sistemom. Parlamentarne stranke podvrgnute su vječnoj evoluciji. Kod naroda latinske rase predstavjaju udružbu pojedinih interesa i kao takove lako se mijenjaju. IJ staroj Engleškoj, gdje nam se pričina da su još sacuvale staro obi|ežje, ovo je danas više formalno nego realno. Stara razdioba staleža iščezava sa promjenom društvene ekonomije u zemji, koja je bila kolijevlca parlamentarnog sistema. U Nemačkoj parlamentarne stranke dijele se u toliko ogranaka, tako da je teško tačno shvatiti pravi ci} pojedine. Jedina stranka ili skupina, koja shvaća svoju zadaću i ne taji je, to bi bilo središte; a jednako, sa nekog samo gledišta, može se kazati o Ircima u engleškom saboru. Ni jedna ni druga nije vladina stranka, ali ipak uplivišu na vladu, a mnogo puta i pomažu. Parlamentarna vladavinaj temeleći so na općem pravu glasa, bez sumne ide u susret radikalizmu. (kije vlada nije jaka i gdje ne prevlađuje veća društvena i juridična si!a, i gdje ova nije nad svakom oscilacijom i pojedinim borbama individua i stranaka gđje one nijesu nadalinute uzvišenim idealom i određenom političkom tendencijom, ne predstavjaju zdravu svijest jedne države, već prolazne i djelomične interese; izrodene parlamentarnog organizma postaje kobno i pobjeda je radikalizma pitane samo vremena. Stranke iskjučene od vlade, ako su u manini, nastoje se združiti sa drugom maninom, samo da bi se nihov broj pomnožio. Konservativci združuju se sa radikahma,