SRĐ

— 71 —

Jele Sestović što je služila u nega zajedno s tobom. Ti znaš prilijepo, da to nije istina, ali gospar ne će ni da se prosipju taki glasovi, Jesi li dunkve') spravan rijet pred sudom, a ja te asikuravam da ti se ne će ništa dogodit, da je tvoj gospar pravedan, jer da si ti ono đjelo učinio. Ne boj se ništa, ako te i osudu, to će bit samo onako; knez će znat za sve, i na svetoga Vlaha ti ćeš bit gracijan 3 ). Kroz ovo malo dana u tamnici ti ne će ništa mankat; ja i gospar mislićemo se za tebe. Jesi li razumio? — Kad je to, ja sam spravan, gospo, гебе Ivan poklonivši se do zem|e. Ali što govori Jele ? — Ne misli se, i ona će rijet da je tako, samo ako tihoćeš, odgovori vladika. — Ja hoću i drago mi je da mogu učinit ovu Jubav momu gosparu, nastavi Ivan. — Bravo, bravo, Ivane, baš si čovjek, evo ti da se napiješ, i pruži mu 20 dukata u zlatu. Ivan poklonivši se opet gospođi i svome gosparu, vas veseo povrati se u Rijeku. Kad se je Ivan udajio, gospođa Mare гебе Kabozi: — Baš je lijepo upo u stupicu; jedan vilan više ili jedan mane e lo stesso 3 ). Dvadeset dukata darovao je Antun Kaboga i Jeli za istu stvar. Kaboga je bio veseo, da je tako stvar uredio. On je sada bio miran. Su četrdeset dukata stvar je izglađena. Biskup je istoga dana predao tužbu na kneza proti vlastelinu Antunu Kabozi, zahtijevajući da bude kažnen. Knez se našao u velikoj neprilici; radilo se o vlastelinu, a vlastela su gotovo nad svakim zakonom; ali se ipak nije smio pokazati indiferentan pred biskupom; požali zlodjelo i obećli da će stvar razvidjeti i krivca kazniti. Ali kako kazniti, kad bi u tome slučaju trebalo dvije trećine vlastele pozatvarati? Svakako, trebalo je da nešto uradi. Pozva k sebi Kabogu i upita ga što je u stvari. ~"9vaj na najodrešitiji način odbi od sebe krivnu, tvrdeći da je to zlodjelo počinio hegov djetić, Ivan Milović, a župnik Žujević iz osvete nega oklevetao. ') đakle J ) pomilovan s ) sve jedno.