SRĐ

- 118 —

— Nijeste in fine ni toliko stari, primijeti Cvijeta Sorgo. — Rugaj se, podrugušo, ali nemoj pretenđat da siiti mlada, odvrati joj gospođa Mare. Prisutni se stanu smijati, a gospar se Marin diže sa stolice i stađe gospodu nuditi najprije slatkarijama, pa vinom. Kad se svak po voji služio, od jednom će Gučetić: — Gosparu Marine, tebe danas toka 1 ) napit gospođi Mari; ti umiješ manifiko. — Sikuro, neka čujemo, ala gosparu Marine, ostali će. Držić se je stao ispričavati, ali nije bilo druge; našao se na stotinu muka, pogleda Cvijetu ... kao da želi da ga ona nadahne. — Pa evo me, reče na svrhu, ustavši sa stolice, kao da je promislio. Forse mislite da nijesam kapač 2 ), i ako nijesam poeta, pomoće me moj antenat 3 ). — Sentiamo 4 ), sentiamo, razlijegalo se je sobom, i na Cvijetin ,,pst" ... svi umukoše; a gospar Marin s nekijem patosom započne, okrenut prama gospođi Mari: l^ub' me, dušice mlađa'na, јег sam jedini u majke ; ptičice moja slađa'na, želim ti lepote rajske. 02ima um s' mi smutila, ter uzđah mori mi mlađos, srce s' sa mnom razlučila, kojim mi uzela svu rados. Ko jelin vode truđahan bježi u strahu prid hrti, usni sam tvojih želahan, duša mi smagne do smrti. Grieh će smrtni umorit me, moguć mi dati tvu milos, od mrtva živa stvorit me, odniti s mene usilos. Budi ti pridan život moj, promisli za me, ružice, er sam odlucen uvik tvoj do razdileria dušice.

') red je. *) sposoban. 3 ) pređ. 4 ) čujmo.