SRĐ

л SRĐ God. III. Dubrovnik, 29. Februara 1904. Br. 4.

IZ RENESANSE. Slike iz bokeškog života. — Vicko Matov Tripković (Podnopolski). 1П. 1. (4) Petnajesti dan po sv. Tripunu, i ako nije bi^o kiše, falilo je u zadnem tečaju kotorske pomorske škole od šest đaka nih pet: sve Dobroćani; a svoj mlađoj generaciji kapetana simpaticni profesor pomorske manovre rece u sobi konferencije: — Nema nostroma; biće opet neverina! Uzalud je toga jutra iščekala nostrome Neze Tripova, da š nima u grad na školu spravi svoga tintilina, koga se bojala pustiti samoga, da ga ne bi onako slabašnoga ispod Petrovine jugo bacilo u more. Nostromi su se bili, upaliv taj dan školu, skupili u konobi jedne od zapuštenili dobrockih palata i tu u miru božijem daleko od majaka, koje runaju, vijeće vijećali o tome kako i gdje da prirede zabavu s plesom; a žurilo im se, jer do zadneg dana poklada nije falilo nego deset dana. Od toga dana počam pa sve do čiste srijede, kada su opet svi pet nostroma falili od škole, svaki u Boga dan naizmjence su izostajali od predavaha nautike po dva. Ova dva potpomagani od tri mlada mornara bili su u tri dana obijelili stijene velike sale palače u selu Delinića, koje gospodari od nazad trideset godina doma ne dolaze, jer im je milije gledati u Triješću Morice Levijeve, nego li u Dobroti „starosjedioce". I na više mjesta gnili pod sobe mladi nostromi iskalafataše isto kao da su rebra tradicionalnog vašela iz Radimira. A da~se po nemu bude moglo lakše plesati, potpomogoše mladi 10