SRĐ

— 503 —

SITNICE IZ DUBROVAČKE PROŠLOSTI. (в) — A. Vučetić. Srditost Maroja Kaboge. Najvruća i najcišća lubav domovine i samopregorijevane pojavja se neprestano u povjesti staroga Dubrovnika; taje Jubav bila Dubrovčanima prirođena i neusijena, jer joj je bio korijen clubok i prirodan: oni radeći za domovinu, radili su za svoje, za slobodu; a znali su, koliko to vrijedi. I u đoUa trešne bilo je sjajnijeh primjera te Jubavi: Nikolica Bunić, Maroje Kabužić (Cciboga) i drugi tada se proslaviše. Ali Maroje Brnin Ivaboga, koga su zvali Maroje Spaletić ili Špaletin (Scpaletin) bješe veoma srdit i naprasit. Porad ubojstva bi zatvoren u tamnicu, gdje je čamio sve do velike trešne 6. aprila 1667. Prije trešne kušao je, ne bi li mu se smilovali, te prekaza molbu pred vijeće molenijeh.') Bio je vlastclin, a imao je već koju zaslugu za državu. Vijeće mojemjeh sastade se u petak pred Cvijeti 1. aprila i to posjedhi put prije trešne; u nemu je bilo trideset i pet vijećnika, a predsjedao je knez dubrovaćki Simo Ghetaldi, koji poslije zaglavi u trešni. Senat dade pročitati molbu Marojinu i odluči, da je podastere velikomu vijeću. Trešna 6. aprila, koja bi za svakoga u Dubrovniku rasap i nesreća, donese slobodu Maroju, a stanovnicima, koji je bjehu preživjeli, anarhiju. Ona trajaše od srijede velike do ponedjenika po Uskrsu. Taj dan sastade se prvi put iza trešne veliko vijeće i izabere desetoricu vlastele da upravjaju gradom, ujedno odluči da se unajmi tri stotine vojnika za obranu grada i republike, te izabere šest kapetana, tako da svakomu bude dodijeleno po pedeset vojnika. Izbor pade i na Maroja Kabogu, te i on s ostalijem pet kapetana imao je braniti grad i pod upravom desetorice povratiti mir i poredak. Malo dana poslije, 23. aprila, veliko vijeće sastade se u Leverinu i na mjesto one desetorice izabere dvanaestoricu (trinaestoricu), između kojijeh i Maroja, većinom od dva glasa. Svake nedjeje

') Iz Liber Ref. Oons. Rog.