SRĐ

— 847 -

ustriške u škatulu 1 ). Onda je гекб neke tajne riječi, pa izvadio ubrueić cio cjelcat. Jele. E, kad je prije promijenio i podmetnuo drugi svoj. Kate. Kako, majko, kad je svak gledo?!... Jele. E, nije, nego učinio 6udo, jadna ludno! Ivo. E ma, gospo Jele, ima razlike od igre do igre. Kate. Ma je li rastrigo baš oni ubručie? Ivo. Meni se cini da jest; pače je davo strić u plateji svakomu, ko god je htio. Antun. Kate, nemoj se pustit varat! Jele. Eto baš, što ja govorim; on je podmetnuo drugi ubručić, i davo ga strić; a skrio je oni' 2 ), što je bio uzajmio. Antun. Aferim ti, Jele, da si Toma. Kate. Ah da mi je znat, kako je to učinio! Ivo. E kic! Ja znam, ma ne ću rijet. Kate. Alate, molim Vas, gosparu Ivo! Ukažite nam tu igru, dokle su oni onamo. Ivo. A što ćeš mi dat'? Antun. Hodićeš okolo kupit u klobuk, ako ti igra dobro izide. Svi. Ha, ha, ha! Ala, dokture, pogodi! Ivo. Dakle, dušo, hajdemo da, daj mi ubručić. (ulazi Niko i Slave).

Pojava XI. Slave, Niko i prijašni. Kate. Baš ste prispjeli. Niko. Na što, na što? Kate. Na lijep busolot. Jele. Ma nemamo nožica, ha, ha, ha! Svi. Gospo Slave, dajte nožice. Ivo. I kakvu škatulu. Slave. Evo ončas! (ide).

') Kutija. 5 ) U Dubrorniku se govori u sing. oni za onaj, kao ovi za ovaj i ti za taj.