SRĐ

873 —

Matica Srpska od godine 1901. svojijem izdanima, koje sam u početku članka spomenuo, učinila je ogroman korak naprijed i postigla je uspjeha u svakom pravcu prama prilikama. Ono što su reformatori Matičini, kako se meni čini, zamišjali u svojoj bujnoj mašti, prirodno je, da se nije moglo postići: podizane Novoga Sada na prijašni stepen u kulturnom životu srpskoga naroda. To se nije postiglo i to se ne c'e postići radi tri važna razloga: prvo, što Novi Sad ne može da se više takmiči s Biogradom, koji pak sam treba velik broj naučenaka i kniževnika za svoje naučne, kniževne i kulturne ustanove; drugo, što Matica Srpska nema toliko sredstava, da bi sredstvom velikijeh honorara povukla sve boje kniževnike lc sebi; treće, što Novi Sad i bližna okolina negova imaju veoma malen broj spremnih Judi za jedan velik posao kao što Maticu Srpsku zamišjaju reformatori nezini. U svakom pogledu današni radnici u Matici Srpskoj zaslužuju hvalu i priznane, što su ovaj kulturni zavod naše braće u zemjama krune sv. Stjepana uspjeli probuditi iz drijemeža i uputiti ga cijeji, koja doista prevazilazi onamošne sile i prilike, ali koja svakako pokazuje veliku voju i pregnuće. Oni su uređivancm „I^etopisa", koji je stekao dosta priznana, izdavanem kniga Matice Srpske, izdavaneni kniga za narod, u koje spada i dobro uređivani kalendar Matice Srpske — pokazali umješnosti i sposobnosti.