SRĐ

- 996 —

sam — javjam mu unaprijeda — bez negova ovlaštena uciniti, jer ja marno hranim samopise, što mi'je, kao svoine glavnome prijateju darovao. Bila bi božja grehota, da tuđi svijet ne dobije pojma n. p. o Preradovićevu „Putniku", o Harambašićevoj „Slobodi", o Jakšićevoj „Rane moje luto tište, Moja l'jepa Crnogorko", o onoj hežnoj narodnoj „L'jepa ti je u Alage luba", ili o hrvatskoj himni „Ој Hrvati, jošte živi, Riječ naših djedova!" što je on u krasne talijanske stihove prenio. U istom broju pomenute revije ima lijepa i nepristrana kritika iz pera g. G. Marcocchia iz Firence o studiji g. Milana Begovića u Spjetu : „Vojislav Ilijć". Kritičar mu prigovara rašta nije boje istaknuo fatalizam Ilijćev, koji ne zavodi pjesnika da prokline život, već mu nadahnuje opise o ništavilu svjetskijeh stvari; jer — veli kritičar — u pjesmama Ilijća fatalizam i nesopstvenost boli (što Begović samo gredom spomine) tako jako oskaču i tako su dobro izrecene, da je to uprav i suština i uzrok negove umjetnosti. U ostalom kriticar priznaje g. Begoviću oštrinu uma i prozirno oko. Treći clanak, koji se bavi našom knigom, prijevod je pjosme g. Nikole Ostojića „ЛИе mani callose" (Žujevitijem rukama) od g. Stj. Ilijića iz Sarajeva. Prijevod je u prozi, a to je vrlo pametno. Stotinu puta boje dobar prijevod pjesme u prozi, nego sredni u stihovima. Ono što se gubi oskudicom slika, može se donekle nadoknadit izborom fraze i zvučnom harmonijom rijeci. Jedino kad je metar supstancijalno s idejom spojen, prijevod u prozi gubi svaku vrijednost. Ali ti su slucajevi vrlo rijetki, jer se samo kad i kad kod velikana pjesnika nalaze. Bavio sam se tako dugo i opširno jednijem ciglijem brojem ove revije radi mnogijeh razloga, od kojijeh je glavni bio taj, što ne vidjeli da se drugi listovi ma ni malo liom bave, dok je u istinu ona vrijedna i spomena i potpore i sudjelovana. Ne mogu nikako da shvatim, kako naši 1 udi ne uviđaju pretežnost ove pojave i korist, koju vremenom naša khigainarod može odatle crpsti. Ovo mimoilažene miikom čini mi se odviše abnormalno a da je zdravo. To stav]am na razmišjane svijem onijem, koji vide dva pedja daje od nosa. » ДАДј