SRĐ

— 38 —

0 „BOŽANSTVENOJ KOMEDIJI" DANTA ALIGHIERI-JA. — Walter baron I,.ubibratić III. . (3) . Dantova je Jioianstvena Komedija pravi umotvor, i to sa svakoga gledišta, a ponajprije s one indiviđualnosti, kojoni se odlikuje među svim kniževnim produktima evropejske knižovnosti. Mi možemo tek iz daleka da nagadamo, što sve pretrpi onaj, koji do kraja dotjera tako uzvišeno djelo. On okusi sve nevoje, što čovjeka mog-u da snađu. On izgubi ЦЉјепи тЦешcu srca svojega, i tako mu obite}ski život bijaše nesretan. Zaludu se baci u vrtlog politićkoga života, zaludu nastojaše da dode do kakvoga uspjeha, do ugleda. Stranka, kojoj pripadaše, propadaše malo po malo, i on morade da se od ne odijeli. Henrik VII., u kojega polagaše sve svoje nade, mnre baš onda, kad bijaše već došao u Italiju. Dante imadaše najboje namjere da koristi svojoj domovini, svojemu rodnomu mjestu, a negovi ши se sugrađani pokazaše nezahvalni, oni ga prognaše, proglasivši ga zločincem, dostojnim smrti. Dante, jedan od najponositijih |uai svojega vremena, izgubi sav svoj imetak, i, kao prosjak, morade da se potuca od vrata do vrata, da žive o tudoj milosti. Nega, najvećeg pjesnika svih vremena, suvremenici ne shvatiše, niti častiše po zasluzi. Cijeli svoj život htjede đa posveti svome rodnome gradu, a 22 godine morilo ga čeznuće, da ga još jednom vidi. On, osvjedočeni katolik i žarki štovatol crkve, vidi crkvu bez ugleda, bez dostojanstva, na rubu propasti. On, koji je težio za jedinstvom Italije, vidio je raskomadanu, u neprestanoj borbi s unutarnim i vanskim nepi'ijatelima. Nepravica, zloba, opakost, tlačila nega i društvo, u kojem živjaše. Sve ga dovodilo do očajana. Ali on ne podlegnu. On vjerova u providnost, koja upravja svijetom, nađe sredstvo, da se oslobodi svih zabluda, da se spasi, da nad svijetom izreče svoj sud. Trebalo je s toga da putuje kroz boravišta preminulih, da vidi strašne kazne najpravednijega suca, pred koga svi moraju stupiti da im sudi, da promotri pravednost božju i tako da dode do čista pojma o svrsi ovoga svijeta i našega